Kada smo u društvu i neko poželi da nazdravi dogodi nam se da, ukoliko nam je čaša sa pićem u tom trenutku prazna, krenemo da nazdravimo čašom vode. Ono što obavezno čujemo u tom trenutku jeste upozorenje: "Vodom se ne nazdravlja!" A zašto se ne nazdravlja čašom vode?
Možda zvuči nevjerovatno, ali porijeklo ovog nama sasvim svakodnevnog običaja zapravo je drevno i jezivo.
Iako nam se u trenutku možda učini da je ovakav zahtjev glup ili djeluje kao opravdanje da se još malo popije, ono što se krije iza ovog običaja zapravo nije nimalo naivno.
Korijen ovog običaja nalazimo još u antičkom vremenu, i povezan je sa Hadom, odnosno podzemnim svijetom mrtvih. Naime, kod starih Grka postojalo je vjerovanje da čovječija duša nakon njegove smrti odlazi u Had, a da se u njemu nalazi tužna ravnica sa bijelim divljim cvijećem. Ovom ravnicom protiče pet rijeka: rijeka Stiks – ledena, rijeka mržnje, zatim Aheron – rijeka bola, Kokitus – rijeka jadikovanja, Flegeton – rijeka vatre i Leta – rijeka zaborava.
Duša pokojnika koja dođe u Had, pije vodu iz rijeke Lete kako bi zaboravila prethodni život i patnje u njemu. Oni koji su vjerovali u reinkarnaciju smatrali su da duša pokojnika pije vodu iz ove rijeke kako bi u potpunosti zaboravila pređašnji život i kako bi se pripremila za novi.
Upravo u ovim legendama i vjerovanju starih Grka leži i korijen običaja da se ne nazdravlja vodom. Ukoliko neko nazdravi čašom vode, po ovom vjerovanju, snaći će ga sudbina koja je gora od smrti i prerani zaborav!
Razmislite o ovome sljedeći put kada krenete da nazdravite čašom vode.
Izvor i foto: Kolektiv.me
Tekst objavila: Ljilja Brajković
