Warning: exif_read_data(): Unable to open file in /home/wwwradio/public_html/includes/application.php on line 263
Tema dana: gosti emisije direktor OŠ ''Risto Ratković''– Sinan Spahić i direktor Srednje elektro ekonomske škole - Miloš Marić - Radio Bijelo Bolje

Tema dana: gosti emisije direktor OŠ ''Risto Ratković''– Sinan Spahić i direktor Srednje elektro ekonomske škole - Miloš Marić

16 9 maric spahicAndrijana Rabrenović: Uvaženi slušaoci, dobar dan i dobrodošli u još jednu emisiju ''Tema dana''. Sa nama u studiju su direktor OŠ ''Risto Ratković''- Sinan Spahić i direktor Srednje elektro ekonomske škole- Miloš Marić. Tema današnje emisije jeste bezbjednost đačkih ekskurzija. Svi znamo da je septembar mjesec kada se uglavnom realizuju ekskurzije u osnovnim i srednjim školama, međutim, da bi se došlo do trenutka kada učenici kreću na ekskurziju, potrebno je izvršiti i određene pripreme. Koji je postupak potrebno sprovesti da bi se organizovala ekskurzija, i ko sve učestvuje u tom procesu, saznaćemo upravo od naših današnjih gostiju. Iako je jedan od ciljeva organizovanja ekskurzije, prije svega obrazovno-vaspitni, kao prioritetno se nameće pitanje bezbjednosti učenika na ekskurziji. Razgovaraćemo o tome šta sve škole, učenici, roditelji, agencije koje sprovode ekskurziju- mogu da urade kako bi sve proteklo po planu i kako bi bezbjednost učenika bila na najvišem nivou.

Gospodine Mariću, koja je to procedura neophodna da se sprovede da bi se organizovala jedna đačka ekskurzija?

Miloš Marić: Prije svega, hvala Vam na pozivu, nadam se da će moji odgovori poslužiti roditeljima i đacima da saznaju nešto novo. Da bi se organizovala ekskurzija, škola to mora imati u svom planu rada. Stručna ekskurzija, kako nazivamo matursku, je fakultativni oblik nastavno – obrazovnog rada, organizuje se radi programskih sadržaja, za čiju realizaciju ne postoje uslovi u školi i ovom mjestu. Cilj ekskurzije je da taj obrazovno – vaspitni rad, koji se organizuje van škole, sprovedemo poštujući određenu proceduru. Naravno, da bi se ostvario taj cilj, postoje zadaci i pravila koja se nalaze u planu škole, a kada škola usvoji plan, onda po njemu i postupa.

Andrijana Rabrenović: Na osnovu Vašeg iskustva, da li je bolje organizovati ekskurziju na početku ili kraju školske godine?

Miloš Marić: Bolje je organizovati ekskurziju početkom godine, iz dva razloga. Prvi je što učenici završnih razreda imaju velika očekivanja od te ekskurzije. Ona je, pored toga što je predviđena da se đaci edukuju iz raznih oblasti, prilika da učenici obiđu razne zemlje, najčešće zemlje EU, u kojima važe neka druga pravila i zakoni, kojima mi težimo. Drugi razlog, za roditelje ne manje važan, jeste cijena, koja mora da se plati, da bi se realiziovala ekskurzija. U poslednje vrijeme učenici žele da obiđu što više zemalja, a to iziskuje veću cijenu. Putovanja na početku školske godine, omogućavaju roditeljima i učenicima da sklope ugovore sa agencijama, plaćajući trećinu cijene na početku, a ostatak u ratama, što je za roditelje sigurno mnogo lakše. Dakle, početak školske godine je efikasniji, a vrijeme se bira tako da redovna nastava što manje trpi, kao i da bi učenici mogli da budu ocijenjeni i uspješno da završe prvi klasifikacioni period.

Andrijana Rabrenović: Kako se na osnovu školskog plana određuje ko učestvuje u organizaciji ekskurzije i kako se bira destinacija?

Miloš Marić: Da bi ekskurzija mogla da se sprovede- potrebno je mnogo priprema. Prvi dio priprema jeste razgovor razrednih starješina sa učenicima i njihovim roditeljima, tokom prethodne školske godine, tako da je taj prvi sastanak održan još u aprilu, kada su đaci i roditelji predložili destinaciju. Kada raspišemo oglas u sredstvima štampe, nabrojimo sve destinacije koje su učenici predložili. Preko tog javnog oglasa se prikupljaju ponude, i daje se prilično dovoljan rok tokom kojeg agencije mogu da odgovore na sve, ili na dio, tih ponuda. Najčešće bude više ponuda, pa se pravi zapisnik i formira komisija, to je način da se svi detaljnije upoznaju sa ponudama agencija. Komisiju čine starješine, neko iz uprave škole, najčešće pomoćnik, predstavnici učenika i roditelja. Kasnije se organizuju pojedinačni i zajednički sastanci, na kojima se analiziraju ponude, i to predstavlja drugi krug priprema. Kada se sve to njima predoči, razredne starješine prave spisak želja, a onda dolazi do donošenja odluke i odabira agencije i destinacije. Nakon toga se odluka se saopštava agencijama, koje moraju pružiti i garancije, koje mi zahtijevamo, kao i preporuke. Do ove godine su to najčešće bile agencije iz Bijelog Polja, a ove godine je to agencija iz drugog grada, pa je bila neophodna preporuka, jer nam je cilj da sve protekne kako je dogovoreno i da ponuda bude ispoštovana. U ugovoru koji roditelji i učenici potpisuju sa agencijama, precizirane su stavke o obavezama kako đaka, roditelja i agencija, takođe postoje i uslovi za putovanje, koje agencije imaju u svojim pravilnicima. Škola je tu tehnički da pomogne sklapanje ugovora, a Nastavničko vijeće mora da odobri organizovanje ekskurzije. Po završetku ekskurzije, predstavnik škole, odnosno vođa puta, ima obavezu da napravi izvještaj, predoči ga Nastavničkom vijeću, a taj izvještaj se kasnije usvaja kao dokument, koji je pokazatelj reazlizacije plana rada škole.16 9 maric spahic1

Andrijana Rabrenović: To je prilično duga procedura, ali poštovanjem tačno utvrđenih pravila, ipak je lako sve to uklopiti.

Miloš Marić: Tako je, termine moramo uklapati, kako bi sve bilo ispoštovano i kako niko ne bi trpio, ni nastava, niti roditelji, kao ni učenici, koji su akteri ekskurzije, koja se zbog njih organizuje i od koje oni imaju koristi. Srednja škola je specifična, učenici su do tada, najčešće, samo obilazili okolne gradove, a u srednjoj imaju priliku da odu dalje. Kada dođe vrijeme za matursku ekskurziju, većina učenika je punoljetna, a za one koji nisu, roditelji moraju dati saglasnost i odobrenje.

Andrijana Rabrenović: Čuli smo o proceduri koji je neophodna za organizovanje ekskurzija u srednjim školama, a sada će nam o organizovanju ekskurzije za osnovce, govoriti direktor OŠ ''Risto Ratković''- Sinan Spahić. Direktore, kako je to organizovati ekskurzije za učenike uzrasta do 14 godina, kako se dogovarate sa djecom, odnosno sa njihovim roditeljima, jer su oni maloljetni? Koje su to destinacije koje oni biraju, jer oni uglavnom ne idu dalje od regiona, pretpostavljamo da su to države u našem okruženju?

Sinan Spahić: Pozdrav za sve slušaoce Radija Bijelo Polje, a Vama hvala na pozivu. Kolega Marić je dosta detaljno obrazlagao pripreme za izvođenje ekskurzije, ta pripremna faza slična je i u osnovnim školama. Postoje zahtjevi učenika devetih razreda da se organizuju polumaturske ekskurzije. Te njihove zahtjeve razmatramo na nekoj od sjednica Nastavničkog vijeća, je vijeće mora odobriti održavanje višednevnih ekskurzija. Nakon toga, odjeljenske starješine organizuje pojedinačne i kolektivne roditeljske sastanke. Sa roditeljima i učenicima se dogovara procedura, kao i destinacija. Iako ima zahtjeva da se polumaturska ekskurzija organizuje u drugim zemljama, preporuke škole i Ministarstva prosvjete jeste da se ipak organizuje na teritoriji Crne Gore, jer su to ipak djeca uzrasta 14-15 godina, svako putovanje van zemlje predstavljalo bi veliko opterećenje, pa čak i opasnost. Naša škola se opredjeljuje za trodnevnu ekskurziju, sa dva noćenja, na teritoriji naše zemlje. Mislim da je to dovoljno vrijeme da se obiđe i vidi dosta toga u Crnoj Gori. Mislim da je eksurzija dobra prilika za djecu da nauče nešto novo, jer ona pored zabavnog karaktera, u svom planu mora imati i edukativni program, jer je u planu i programu škole i posjeta kulturno istorijskim spomenicima.

Andrijana Rabrenović: O čemu najčešće razgovarate na sastancima prilikom priprema za ekskurziuju? Koja su najčešća pitanja roditelja, s obzirom na uzrast djece?

Sinan Spahić: Najčešće su to pitanja o bezbjednosti djece, o njihovom zdravstvenom osiguranju, zatrim o hrani, troškovima, smještajnom kapacitetu. Moramo priznati da je taj ekonomski faktor veoma bitan, s obzirom na stanje u našoj zemlji, pa predstavlja veliko finansijsko opterećenje za roditelje.

Andrijana Rabrenović: Kada govorimo o grupi koja ide na ekskurziju, u pravilima stoji da mogu ići i pedagog i psiholog, da li se to praktikuju škole, da li je to obaveza, ili se radi u skladu sa ostalim nastavnicima?

16 9 maric spahic

Sinan Spahić: Roditelji potpisuju saglasnost o odlasku njihove djece na ekskurziju, a škola od roditelja traži da njihova djeca poštuju pravila kako agencije, tako i škole, odnosno nastavnika. Na početku priprema raspisuje se javni poziv, odnosno oglas za prikupljanje ponuda agencija, zatim direktor škole formira komisiju, koja razmatra ponude, a poželjno je i da u komisiji budu psiholog i pedagog, koji bi, ako ima mogućnosti za to, putovali i na ekskurziju, zajedno sa nastavnicima i đacima. Kada se izabere agencija, potpisuju se ugovori, u kojima su navedeni uslovi putovanja, koje moraju svi poštovati.

Andrijana Rabrenović: Direktore Mariću, kakva je situacija u srednjim školama, kada govorimo o bezbjednosti učenika? Koja je njihova odgovornost, koja roditelja, a koja je odgovornost agencija? Komunikacija između ovih strana u tom procesu mora bti efikasna, ali čini mi se da ipak ključnu ulogu mora imati učenik koji ide na ekskurziju i koji mora biti odgovoran za svoje ponašanje. O čemu se govori na sastancima u srednjim školama, na šta se skreće pažnja učenicima?

Miloš Marić: Prvenstveno se učenicima na startu ukazuje na to koji je cilj ekskurzije, da je to dio plana i program koji će odraditi, tako da i profesori unaprijed zanaju da rasterete nastavne sadržaje za taj mjesec kada se organizuje ekskurzija, a to je kraj septembra, početak oktobra, da bi se to uklopilo u godišnji plan. Mi govorimo o maturskoj – stručnoj ekskurziji, ali postoje i jednodnevne ekskurzije, međutim, procedura je u suštini ista. Đaci tokom maturskih ekskurzija odlaze u mjesta, koja ne pripadaju našem govornom području, iako naši učenici govore bar jedan strani jezik, ipak im se skreće pažnja da moraju biti jedinstvena grupa, i da moraju poštovati ono što im govore profesori. Ne može dio grupe ići u posjetu nekom kulturnom obvjektu, a da drugi dio bude slobodan, jer se tako ne može ispuniti plan ekskurzije. Takođe, učenici se upozore i na moguće neprijatnosti koje se mogu desiti bilo gdje, pa i na ekskurziji, kao i na ličnu i pojedinačnu odgovornost i obavezu u takvim situacijama.

Andrijana Rabrenović: Šta da se desi situacija da neko izostane iz grupe?

Miloš Marić: Da se takve situacije ne bi dešavale, unaprijed se sve precizno dogovori sa vođom puta, a đaci su osigurani. Ukoliko neki učenik koji putuje koristi lijekove, roditelj o tome obavještava profesora, ili nekog iz uprave škole. Na ekskurziju, poslednjih godina, obavezno putuje i ljekar, jer može da se desi da je potrebna brza intervencija. Prije nekoliko godina u Kanu, par učenika je imalo grčeve u stomaku, pa su morali da posjete zdravstveni centar, ali svaka agencija i svi putnici su osigurani. Takođe, za bezbjednost je važno ispoštovati proceduru za prevoz, kao i to šta učenici smiju nositi na ekskurziju. Obavezno organizujemo i sastanak agencije i škole sa Centrom za bezbjednost, kojem prisustvuje učenici i roditelji, a na kojem se govori o ponašanju van granica Crne Gore, posebno u veoma sređenim zemljama Evropske unije.

Andrijana Rabrenović: Dakle, upoznaju se sa svim situacijama u kojima se mogu naći na putu?

Miloš Marić: Da, oni pored usmenog, dobijaju i pismeno upustvo. Iz Centra za bezbjednost prije polaska autobusa vrše provjere dokumenata, kao i tehničkih uslova, kako bi se krenulo. Zatim se poštuje ponuda koju je agencija dala, da bi roditelji imali obavezu da isplate novac za ekskurziju.

Andrijana Rabrenović: Gospodine Spahiću, kako se djeca ponašaju prilikom posjeta koje su određene agendom puta, a kako tokom slobodnog vremena, da li tada postoji razlika u nadležnosti nastavnika? Gdje je tu granica između toga kada profesor treba biti sa njima, a kada ne mora?

Sinan Spahić: Nastavnik uvijek mora biti sa djecom. Svaki odjeljenski starješina mora biti sa svojim učenicima, bez obzira da li je u pitanju rekreativni dio programa, ili edukativni. Djeca su zaista odgovorna i slušaju upustva nastavnika, a rekreativni dio je najčešće predviđen za večernje sate, ali i tu su nastavnici predviđeni u jednom dijelu i vrše nadzor.

16 9 maric spahic

Andrijana Rabrenović: Direktore Mariću, koliko učenika okvirno putuje na matursku ekskurziju, a koliko ide na polumatursku, gospodine Spahiću? Koliko profesora ide u odnosu na broj učenika?

Miloš Marić: Neophodan je minimum da bi se krenulo na ekskurziju, dakle od 50 do 80 učenika. A u zavisnosti od agencije određuje se broj profesora, obično po tim propisima na 20 učenika ide jedan profesor. Ali bez obzira na to, odgovornost profesora je ogromna, jer on u svakom trenutku mora da zna gdje su učenici. Mora se učenicima dati i slobodno vrijeme, ali se mora poštovati i red i uspostaviti povjerenje.

Sinan Spahić: Najčešće ide 50-ak učenika, odnosno jedan autobus.

Andrijana Rabrenović: Zamolila bih vas da kao direktori škola za kraj emisije pošaljete poruku učenicima i roditeljima, kako bi im ekskurzija ostala u što ljepšem sjećanju i kako bi sve proteklo onako kako treba.

Miloš Marić: Meni je prije svega žao što ne mogu svi učenici da pođu na ekskurziju, jer je to zaista lijepo iskustvo, na osnovu kojeg veliki broj naših učenika odluči da svoje školovanje nastave van naše zemlje. Ekskurzija je divna stvar, koju će svi pamtiti do kraja života.

Sinan Spahić: Moja poruka je da svi poštuju pravila i upustva, kako bi sve bilo u redu i da bi svima bilo ljepše.

Andrijana Rabrenović: Poštovani slušaoci, bila je ovo još jedna emisija ''Tema dana'', naši gosti bili su direktori škola Miloš Marić i Sinan Spahić. Hvala na pažnji.

Autorka: Andrijana Rabrenović
Tekst pripremila: Sanja Čujović
Foto: Vladimir Jelić

MOLIMO VAS DA U SLUČAJU PREUZIMANJA SADRŽAJA NAVEDETE RADIO BIJELO POLJE KAO IZVOR

gradjani novinari