Roditeljsko kažnjavanje kao način disciplinovanja djece usmjereno je na loše ponašanje sa ciljem da se ono popravi. Postoje roditelji koji pribjegavaju ovakvom modelu vaspitanja, dok drugi radije biraju učenje lekcija bez kažnjavanja.
“Ako odmah ne dođeš ovamo, odlazim bez tebe”, ili: “Ako ne prestaneš udarati po sjedištu, izbaciću te iz auta”.
Jeste li i vi nekada rekli nešto slično svom djetetu?
Takve prijetnje nisu nikada donijele dobro, smatra njemački onlajn savjetnik za pitanja o odgajanju djece, Ulrik Ritzer-Sačs. On dodaje da roditelji koji ih pak postavljaju samo zavaravaju njihovu efikasnost.
On kaže da postoji dosta klišea koji se temelje na zastarjelim ili pogrešnim pretpostavkama o tome kako djeca postupaju.
Ne možete kazniti dijete baš svaki put kada se ne ponaša onako kako ste vi zamislili. Prijetnje i ucjene koje se ne ponavljaju često, i više su izuzetak nego pravilo vjerovatno neće imati veliki uticaj na dječji razvoj i njegovo shvatanje realnosti i života. Međutim, ako se cjelokupno vaspitanje bazira na takvim metodama, velika je vjerovatnoća da će ostaviti posljedice.
Ako zaprijetite kaznom, morate je brzo sprovesti i mora se jasno odnositi na određeno loše ponašanje.
Ako vašem djetetu zaprijetite da ćete ga izbaciti iz automobila, time ćete ga samo uplašiti. To nema efekta, kaže Ritzer-Sačs.
Prijetnje nisu metoda discipline i najčešće ne nude nikakav uvid u razlog lošeg ponašanja.
Tako mu nećete dati bolji primjer ponašanja koji je povezan s vrijednostima. Češće se koriste kao način kažnjavanja ili čine mališane uplašenim, u nadi da će se ponašanje promijeniti.
Ritzer-Sačs takođe upozorava da će vam u jednom trenutku nestati sve drastičnije prijetnje ili više neće biti efikasne.
Kako biste reagovali kad bi vam dijete na prijetnju odgovorilo: “Ok, učini to!”
Ako djetetu prijetimo nečim što ne možemo uraditi, to je kao da “pucamo u prazno”. Time ništa ne postižemo. S vremenom, dijete će prestati da nam vjeruje, što dovodi to toga da naredne prijetnje neće biti efikasne.
Ako prijetnja nije bila efikasna, dijete treba kazniti u skladu s izgovorenom prijetnjom. Sigurno je da ga nećete izbaciti iz automobila. Veoma je važno biti dosledan kod sprovođenja kazne, što znači da nećemo naknadno smanjiti dužinu kazne.
Po njegovom mišljenju, pribjegavanje metodi “ako-tada”, je efikasno kada mu je cilj naučiti dijete nekom pravilu, ograničenju ili normi, kao što su na primjer jasna pravila o upotrebi mobilnog telefona.
To se može primijeniti i da bi se ukazalo na loše posledice nedoličnog ponašanja: Na primjer: “Ako ne uradiš domaći zadatak, imaćeš problema kad dođeš na nastavu.”
I još jedna važna napomena – nikada dijete ne smijemo kažnjavati tako da mu uskratimo zadovoljenje osnovne potrebe, poput “danas za tebe nema večere”.
Izvor i foto:CdM
Tekst objavila: Jasminka Mulić
