Kako je nastala kartonska kutija?

Ne postoji mnogo izuma koji su se tako neprimjetno uklopili u naše svakodnevne rutine, kao što je to bio slučaj sa kartonskom kutijom.

Kartonske kutije su česta pojava ispred ulaznih vrata mnogih stanova. Služe i za odlaganje papira, selidbe su nezamislive bez njih, a mačke vole da se igraju, da su kutije njihove privatne prostorije. Zbog praktičnosti koje su pokazale vrlo brzo, rijetko kada se zapitamo kolika je njihova upotrebna vrijednost u odnosu na džakove od jute, na primjer, a još manje je poznato ko ih je izumio.

U 1. i 2. vijeku, prije nove ere, kineska dinastija Han bila je zauzeta preuzimanjem vođstva u upotrebi papira. U tom periodu, listovi od kore duda koristili su se za umotavanje i zaštitu hrane – što je primjer najranije čvrste ambalaže za hranu, proizvedene od drveta.

Prvi primjer kartonske kutije došao je u 19. vijeku, sa društvenom igrom koju su osmislili Njemci 1817. godine – Igra opsade.

Tokom 19. vijeka preduzeća su počela da koriste kutije sa namjenom skladištenja i transporta žitarica, pa čak i silikonskih jaja protiv moljaca čiji su potrošači bili proizvođači svile.

Međutim, neophodan je bio dodatan zaplet koji bi doveo do toga da kutije postanu “kubna čuda”, kakve su danas.

  1. godine proizvođači šešira, Edvard Alen i Edvard Heli, upotrijebili su dupli sloj čvršćeg papira sa šupljom sredinom kako bi dobili na stabilnosti i toplini linija – a to je bio uvod za nastanak kartonskih kutija.

Konačno, kartonska kutija nastala je, kada je 1879. godine vlasnik fabrike papira iz Bruklina, Robert Geir shvatio da ručno može da se iskroji jedna strana, a potom bi sječenje preostalih jednakih, kartonskih stranica prepustio štamparskim presama, čime je eliminisao iscrpljujuće ručno krojenje. Kada su spojili dobijene ravne stranice, rođena je kartonska kutija.

Gotov proizvod, Geir je prodavao kompanijama koje se bave proizvodnjom različitih potrošačkih sredstava, kao novi, lako prenosivi oblik skladištenja materijala. Ubrzo je uslijedila prva porudžbina od 2 miliona kartonskih kutija, za imperiju krekera – kompaniju Nabisko.

Grickalice su sada mogle da se prenose bez rizika da će se prelomiti, daleko od kuhinjskih ormara. Jeftina i praktična, efikasna forma pakovanja postala je neophodna.

  1. godine, Finska vlada je čak usvojila kutije kao sastavni dio paketa koji su dobijale majke u prvim danima svog novog “zvanja”, a koje nisu mogle da priušte kolijevke za svoju novorođenčad. Mnoge bebe su svoje prve snove u životu imale u kutijama obloženim dušecima – a ovakva primjena kutija je nastavljena i danas.

Izvor: Cdm