Mida u grčkoj i rimskoj legendi, kralj Frigije, sin Gordija i Sibele poznat po svojoj gluposti i pohlepi je protagonist jednog od najpoznatijih antičkih mitova. Ovaj mit je inspirisao mnoge pisce i umjetnike, a rimski pjesnik Ovidije je u svom djelu “Metamorfoze” dao svoj puni oblik liku Mide. U Ovidovim “Metamorfozama, Knjiga XI” data je klasična verzija čuvenog mita o Midinom zlatu. I danas je Mida simbol pohlepe i opasnosti koje ona donosi, sinonim za bogataša i modernog čovjeka opsednutog kupovinom.

Prema mitu, kralj Mida je u šumi našao pijanog Silena, poočima i pratioca starogrčkog boga plodnosti Zemlje, vegetacije, vina, žena i uživanja Dionisa. Kada ga je doveo kući Dionis mu je obećao da će mu ispuniti svaku želju. Mida je poželio da se sve što dotakne pretvori u zlato. Zapitan da li je siguran da želi baš to, on odvrati: “To je moj konačni odgovor, gospodaru“. Zato što se sve oko njega, što bi dodirnuo pretvaralo u zlato postao je najbogatiji čovjek na svijetu. Ali, kada je ogladnio svaki zalogaj koji bi dotakao pretvarao se u zlato. Uplašena njegova kćerka je dojurila da ga zagrli i utješi, ali čim ju je zagrlio, ona se pretvorila u zlatnu statuu.

Mida je zatražio od Dionisa da ga spasi. Trebalo je da zaroni sa kćerkom u rijeku Paktol, danas Gedir, koja je od tada bila zlatonosna i spere svoj “zlatni dodir“.

Izvor: Cdm