Jusuf-Juka Kasumović bio i ostao fudbalska legenda Bijelog Polja (video)

Bijelo Polje je grad sporta, sjajnih sportista, rasadnik talenata, mjesto u kojem su ponikla brojna velika sportska imena, kakvo je ime legendardnog fudbalera Jusufa – Juke Kasumovića.

I danas se Bjelopoljci, posebno oni malo stariji, sa posebnim ushićenjem prisjećaju njegovih igara, vrhunskih golova, driblinga, udaraca glavom…

Ponikao je u bjelopoljskom Jedinstvu, klubu sa tradicijom dugom 100 godina, pripadao je jednoj od najuspješnijih generacija.

Gostujući u emisiji “Sportske legende”, Radija Bijelo Polje, Kasumović je ispričao da je tada sve bilo mnogo drugačije, da se fudbal igrao sa više žara, srčanosti i ljubavi.

Prvi fudbalski koraci, kako je kazao, ostali su mu u divnom sjećanju.

“Igrali smo bosonogi, sa gumenim loptama, bez bilo kakve fudbalske opreme, ali smo bili jako nadareni, srčani i hrabri, to je ono što nas je karakterisalo. Igrali smo fudbal po nekoliko sati dnevno, zato sam i posebno tužan kada danas vidim prazna igrališta, terene, dvorišta”, kazao je Kasumović.

Karijeru započeo kao sjajni napadač, nosio je broj 10, a u društvu su ga zvali “Glavni”.

“Afirmisao sam se prvo kao napdač, na toj poziciji sam bio i u našem bjelopoljskom Jedinstvu, a potom i u omladinskoj reprezentaciji Crne Gore. Tada je bila formacija četiri - dva – četiri, dakle, imali smo četiri igrača u napadu, pa je i samim tim napad dolazio do izražaja. Svojim igrama sam privukao pažnju crnogorskih, ali I regionalnih klubova, pa sam 64’ i 65’ igrao za užičku Slobodu, a zajedno sa pokojnim Bobom Drobnjakom, od 65’ do 67’ nastupao sam za podgoričku Budućnost. Svi mečevi odigrani i za Slobodu i za Budućnost, ostali su zaista u lijepom sjećanju, igrali smo dobre partije i zaista smo bili uspješni”, ispričao je Jusuf – Juka Kasumović.

Poslije Budućnosti, opet je zaigrao u dresu Jedinstva, ali ovoga puta kao štoper.

“Bila je oskudica odbrambenih igrača i tadašnji trener Brane Knežević me pozvao da se vratim. Naravno da sam pristao, ponosno sam opet nosio dres Jedinstva, ovoga puta broj 5. Isticao sam se igrom glavom, imao sam dobar skok, odraz. Iako, nijesam imao visinu nekih tadašnjih centrahalfova, imao sam taj osjećaj procjene lopte, a i pozicija napadača, koju sam ranije igrao, mnogo mi je kasnije pomogla u igri”, prisjetio je ovaj legendarni fudbaler.

Okosnicu ekipe bjelopoljskog Jedinstva tada su činili momci iz Nikoljca i Gornje Mahale, a svi Bjelopoljci su sa ushićenjem pratili sve mečeve.

Njegova generacija, kako je kazao, najveći usppjeh ostvarila je 72’ godine, kada su osvojili prvenstvo i bili prvi.

Nakon profesionalne karijer, Jusuf se okrenuo trenerskom pozivu, vodio je mlađe kategorije Jedinstva, a bio je i selektor Omladinske reprezentacije Crne Gore.

I kao trener je postizao vrhunske rezultate, a iz njegovih redova izašli su takođe sjajni fudbaleri, koji su ostvarili uspješnu domaću i inostranu karijeru.

Kasumović je bio i strastveni kajakaš, ali je ipak ljubav prema fudbalu i lopti bila jača. Bio je i profesor fizičkog vaspitanja, čak u jednom periodu i trener i selektor ženske košarkaške reprezentacije Crne Gore, što potvrđuje da je bio i ostao sportska legenda Bijelog Polja.