BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE
Bijelo Polje je iznjedrilo brojne sportske legende čiji su uspjesi pronosili slavu ovog kraja i čiji se rezultati i danas pamte i služe na ponos svim Bjelopoljcima.
A jedna od njih je i Anto Drobnjak, legenda ne samo bjelopoljskog, već i crnogorskog fudbala, od Jedinstva, preko podgoričke Budućnosti, stigao je do Zvezde, igrao za nekoliko francuskih klubova, a bio je i reprezentativac one velike Jugoslavije.
Fudbal je jako rano počeo da trenira, sate i dane provodio je na sportskim terenima, vrijedno radio i trenirao, a već sa 15 godina zaigrao je i za seniorski tim Jedinstva.
Gostujući u emisiji „Sportske legende“, Radija Bijelo Polje, Drobnjak se prisjetio prvih fudbalskih koraka i istakao da veliku zahvalnost za sve uspjehe koje je napravio tokom petnaestogodišnje karijere duguje upravo ljudima koji su ga tada trenirali u Jedinstvu.
„Jako rano sam počeo da treniram fudbal, a s obzirom da mi je kuća bila nedaleko od stadiona, svoje slobodno vrijeme sam provodio sam trenirajući. Već sa 15 godina sam bio u seniorskom timu Jedinstva, u početku je tu bio trener Rakočević, zatim Jusuf Kasumović, Miško Nedović, Brane Knežević, Njanjo Ivezić i još dosta njih, tako da sam svima njima sam zahvalan za sve uspjehe koje sam napravio u fudbalu“, ispričao je Drobnjak.
Iako je karijeru započeo na poziciji odbrambenog igrača, centarhalfa, vrlo brzo je to mjesto zamijenio napadačkom pozicijom, te je kao centarfor nastavio da postiže golove i osvaje titule najboljeg strijelca.
„Kao odbrambeni igrač sam se često „ubacivao“ naprijed, na te kronere i prekide, davao golove, pa me je trener Kasumović prebacio na mjesto špica na kojem sam ostao do kraja svoje karijere. Mislim da je to mjesto centrafora bilo pravo za mene, što sam i pokazao na najbolji način i sa velikim brojem postignutih golova“, istakao je Drobnjak.
Već sa 19 godina potpisao je za podgoričku Budućnost, koja je igrala jako prvenstvo velike Jugoslavije.
„Puno mi je pomoglo to što sam jako rano počeo da igram za seniorski tim Jedinstva, pa sam već sa 19 imao mnogo utakmica u nogama u seniorskom fudbalu. Onda je uslijedio poziv za Zvezdu, ali zbog niza nekih okolnosti nijesam otišao, već sam potpisao za Budućnost, što je možda ispalo i bolje za mene. U prvoj godini sam bio rezervista, ulazio sam sa klupe i kalio se, a potom sam naredne tri bio standardni prvotimac, postizao sam golove i uspješno igrao“, ispričao je Drobnjak, koji je čak tri godine bio strijelac lige.
Debitovao je za Budućnost u vrijeme čuvene generacije, u kojoj su bili i Predrag Mijatović, Dejan Savićević, Dragoje Leković, Željko Petrović, Slavko Vlahović, Saveljić, Božović, Branko Brnović, a igrao je i sa starijim bratom Bodom.
„Budućnost je uvijek bila rasadnik talenata, fabrika fudbalera, koji su su nakon određenog perioda išli u veće klubove. Sa ekipom Budćnosti, u to vrijeme, bio je veliki uspjeh biti na sredini tabele, pored Crvene zvezde, Partizana, Hajduka, Dinama, Vojvodine, ali smo uspjeli da dođemo i do finala Rapan kupa, da izbacimo Galtasaraja, tako da je to bio sjajan rezultat“, prisjetio se on.
Kruna Drobnjakove nacionalne karijere bio je odlazak u Crvenu Zvezdu i to na poziv Džajića. Već prve godine bio je najbolji strijelac lige, a u dresu crveno-bijelih osvojio je i Kup Jugoslavije.
Sjajna igra, veliki broj golova i brojne titule, uticale su na to da Drobnjak vrlo brzo otpočne i internacionalnu karijeru, a prvi poziv stigao je iz francuske Bastije, a u to vrijeme bio je jedini Jugosloven koji je potpisao za neki francuski klub.
„To je bio moj prvi inostrani ugovor. Ostao sam tri godine u Bastiji, igrao sam jako dobro, postizao puno golova, bio i strijelac lige jedne godine, odigrao 100 utakmica i postigao 50 golova“, ispričao je Drobnjak.
Nakon Bastije uslijedio je poziv za Lens sa sjevera Francuske, klub koji je godinama bio po sredini tabele.
„Sa Lensom sam uspio da osvojim titulu prvaka Francuske 1997/8. godine, igrali smo finale Kupa, polufinale Kupa lige, što je istorjiki i neponovljiv uspjeh za taj klub, koji je teško ponoviti“, istakao je on.
Poslije uspjeha sa ekipom Lansa, Drobnjak je obukao i dres japanskog kluba Gamba Osaku.
„Proveo sam godinu dana tamo, poslije toga je opet uslijedio poziv da se vratim u Francusku i iskoristio sam priliku da opet igram evropski fudbal. Došao sam u Sošo koji je ispao iz Prve lige, ali smo uspjeli da se vratimo“, prisjetio je sjajni centarfor.
Napomenuo je i da je sedam utakmica odigrao u dresu reprezentacije one velike Jugoslavije, u kojem je postigao četiri gola.
Karijeru je završio u francuskom Martigu, sa 33 godine.
„Osjetio sam da je vrijeme da stavim tačnu na moju profesionalnu karijeru, koja je zaista tekla jednom uzlaznom putanjom i nijesam želio to da pokvarim. Ponosan sam na sve što sam postigao, svaki period moje karijere ostaće po nečemu upečatljiv. Ponosan sam na to odakle sam, u Jedinstvu sam napravio prve fudbalske korake, postigao sam mnogo glova, ušli smo u Crnogrosku ligu, zatim sam se u Budućnosti nadogradio kao fudbaler, sa Zvezdom počeo da osvajam trofeje, sjajne partije sam pružio u francuskim klubovima, a nosio sam i dres reprezentacije, iako mislim da sam jedino tu oštećen“, zaključio je Drobnjak.
Ipak, poslije završene igračke karijere, ostao je u fudbalu.
„Dva puta sam bio sportski direktor Budućnosti, četiri godine sam u repreznatciji bio pomoćni trener, kada sam završio i licence, a sada sam trener Koma, koji se takmiči u drugoj crnogorskoj ligi i koji je blizu baraža, a vidjećmo da li će se to ostvariti“, dodao je on.
Čestitao je i Jedinstvu na izuzetno velikom uspjehu i poželio ulazak u Prvu ligu.
„Mislim da su to zaslužili i to najbolji način da se prslavi 100 godina bjelopoljskog kluba“, poručio je Anto Drobnjak, legenda bjelopoljskog i crnogorskog fudbala.
Autorka: Sanja Dulović
Foto:privatna arhiva / google
Tonska realizacija: Zoran Rakočević
Audio obrada: Sanida Kajević
