Književno veče Srđana Sekulića upriličeno je večeras u Kući Rista Ratkovića, u sklopu pratećeg programa 22. Internacionalnog festivala tamburaških orkestara.

U prijatnom ambijentu dvorišta kuće Rista Ratkovića, govorilo se o poeziji i prozi Srđana Sekulića koji je jedan od dobitnika nagrade "Mak Dizdar" za 2018. godinu koja se dodjeljuje u sklopu festivala „Slovo Gorčina“ u Stocu za svoju prvu knjigu pjesama „Kavalov jek“, te o knjizi „Čikma“ koja je svojevrstan zapis poezije i proze o Sarajevu.

Tom prilikom v.d. direktora Centra za kulturu, Edin Smailović, govoreći stihove pjesme „Višnjik“ iz knjige „Čikma“ posvećene poznatom pjevaču sevdalinki Zaimu Imamoviću, otvorio je ovo veče.

„Knjiga „Čikma“ je vrlo zanimljiva kombinacija poetskih i proznih zapisa o Sarajevu. To orijentalo nasljeđe čini da svaka kuća, avlija i svaki sokak može ispisati roman ako se malo bolje raspitamo o tome“, istakao je Smailović.

Autor Srđan Sekulić govoreći o ovoj knjizi koja nas vodi u srce Sarajeva i iz kog je ova riječ i potekla, kazao je da o ovom gradu nekada morate pisati poeziju, a nekada prozu.

„Sarajevo je poznato po tome što ima puno čikmi, to su uglavnom sufiksi za nazive ulica, strmih sokaka koji se nalaze na padinama starog grada. Kako se inače bavim terenskim radom, imao sam tu privilegiju da upoznam Sarajevo mnogo bolje od mnogih koji su tamo rođeni. Tada sam došao na ideju da pišem knjigu o njemu, a to nije nimalo lak zadatak poslije mnogih velikih pjesnika koji su to već učinili. Upoznavajući grad, shvatio sam da je jednostavno takav da nekada morate o njemu pisati poeziju, a nekada prozu. Posmatrajući arhitekturu, istražujući ulice i upoznavajući ljude nastala je knjiga „Čikma“, istakao je Sekulić.

Predstavljajući i knjigu poezije „Kavalov jek“ kako kaže, želio je da predstavi tu suludost naših podjela, te prikaže da svi počivamo na istoj tradiciji.

„Mnogi su je čudno protumačili, imao sam ljudi koji su se na mene naljutili i nazvali me izdajnikom, bilo je puno reakcija što znači da sam uradio dobru stvar. Ona jeste sva u tim kontrastima, koji su zapravo, kada se dublje pogleda sličnosti“ poručio je Sekulić.

Umjetničkoj atmosferi ovog događaja poseban ton su dali  Bjelopoljski tamburaši i solistkinja Saška Rakonjac, koji su izvođenjem sevdalinki unijeli toplinu i duh starogradske pjesme, i ostavili snažan utisak na prisutne.

Tekst i foto: Mirza Hekalo