U gornjem djelu grada, tik jedno pored drugog, nalaze se dva gradilišta – ali razlika među njima je nebo i zemlja. S jedne strane, skromna rekonstrukcija manjeg objekta; s druge, gradnja velikog stambeno-poslovnog kompleksa s dva krila.

I dok bi se moglo očekivati da manji zahvat bude jednostavniji i uredniji, stvarnost pokazuje suprotno.

Oko malog gradilišta – haos. Materijal razbacan, prolaznicima otežan put, zaštitna ograda klimava, a u blizini se gomila otpad. Mještani se žale da se ne vodi računa ni o osnovnim pravilima bezbjednosti, ni o javnom redu.

Nasuprot tome, na gradilištu kompleksa sve funkcioniše kao švajcarski sat. Ograda postavljena uredno, radnici pod punom opremom, masine miruju van radnog vremena, a oko gradilišta – ni papirića. Čak i tokom najintenzivnijih faza radova, čistoća i organizacija ostaju na zavidnom nivou.

Postavlja se pitanje: kako je moguće da se jedan manji građevinski poduhvat pretvori u izvor nereda i nezadovoljstva, dok višemilionski projekt istovremeno može biti ogledni primjer organizacije?

Odgovornost je, čini se, uvijek na ljudima – i u planiranju, i u provođenju.

RBP