Traumom iz djetinjstva smatra se sve što je moglo učiniti da se dijete osjeća bespomoćno i nesigurno, kao i neizvjesno šta će se dogoditi sa njim, od seksualnog, fizičkog i psihičkog zlostavljanja, do razvedenih roditelja, zamenarivanja, maltretiranja, nestabilne okoline u kojoj odrasta i bolesti i neprijatnih medicinskih pregleda, kažu psiholozi.
Te traume mogu biti toliko jake da ostaju trajno u duši djeteta, a kada ono odraste, mogu se manifestovati kroz sljedećih 5 ponašanja:
- Hronična tenzija
Povrede koje nisu fizičke (psihičko maltretiranje, stres) u mozgu djeteta izazivaju signal za proizvodnju hormona stresa (kortizol i norepinefrin), koji ulazi u tijelo i pomaže da se malo tijelo izbori sa prijetnjom. Organizam djeteta automatski je pod tenzijom, a najveći problem je to što ta tenzija ne nestaje ni nakon što prijetnja nestane. Ukoliko dođe do takvog odgovora, neuronske mreže u mozgu nastavljaju da održavaju stanje maksimalnog opreza i stalna tenzija je prisutna.
- Društvena distanciranost
Naučnici vjeruju da su traume iz djetinjstva najčešći uzrok takozvane socijalne anksioznosti. U najvećem broju slučajeva izazvana je nasiljem nad djetetom od strane roditelja, putem ponižavanja, vrijeđanja, potcjenjivanja njegovih dostignuća i sposobnosti, kao i verbalne agresije i emocionalnog zanemarivanja (izostanak osjećaja da roditelj brine za dijete, nedostatak ljubavi, osjećaj da je dijete neželjeno).Ovakva djeca kada odrastu takođe pokazuju društvenu anksioznost, zbog straha da ih neko stalno posmatra i da im sudi, a koji osjećaju još od djetinjstva.
- Konstantna panika
Prosječnoj osobi mnogo je lakše da izvuče zaključke i lekcije iz nekog događaja, nego što to može da učini anksiozna osoba sa stalnim osjećajem panike. Anksiozni um nije u stanju da se fokusira ni na šta drugo osim na “prijeteće situacije” koje dolaze.
- Pokoravanje strahovima
Svako od nas u većoj ili manjoj mjeri pokušava da izbjegne neprijatne situacije, ali žrtve psihološke traume iz djetinjstva ovu težnju forsiraju do krajnjih granica. Na primjer, prosječna osoba se plaši odlaska kod zubara, ali korist na kraju nadvlada strah. Ali, osobe sa traumama iz djetinjstva puštaju strah da preovlada i izbjeći će odlazak kod stomatologa po svaku cijenu.
- Nemogućnost korišćenja punog potencijala
Naučnici sa Univerziteta Florida utvrdili su jasnu vezu između traume iz djetinjstva i kvalitetom života ispod prosjeka.
“Djeca koja su mentalno istraumirana u djetinjstvu pokazuju nedovoljni akademski uspjeh, zbog čega dalje dolazi do antisocijalnog ponašanja, propuštanja velikih prilika, čak i nemogućnosti materijalnog obezbjeđivanja u budućnosti”, objasnili su stručnjaci.
Kako se izboriti sa ovim traumama
Evo šta odrasli treba da rade kako bi prevazišli posljedice trauma iz djetinjstva, prema ekspertima Helpguide.org, svjetski priznatog udruženja za mentalno zdravlje:
- Vježbajte
Traume izbacuju tijelo iz prirodne ravnoteže, stavljajući ga u stanje razdraženosti i straha. Bukvalno, nervni sistem se “zamrzava” i ostaje u jednom stanju. Da biste se izborili sa tim, dovoljno je da imate 30 minuta fizičke aktivnosti bar pet puta nedjeljno.
- Ne izolujte se od društva
Kontakt sa ljudima i iskreni razgovori možda su najbolji lijek za rane na duši. Samoća je najgori izbor.
- Balans nervnog sistema
Ovo je veoma važno, zato dobro obratite pažnju.
“Nije važno koliko ste nervozni, anksiozni ili se osjećate neprijatno. U svakom trenutku morate biti svjesni da je nervni sistem pod vašom kontrolom i da možete da se smirite i osjećate bolje, ako postavite takav cilj”, napominju stručnjaci. To možete učiniti putem meditacije ili vježbi disanja.
- Brinite o zdravlju
Što vam je tijelo zdravije, veće su šanse da se izborite sa stresom i traumama. Doktori preporučuju da spavate 7 do 9 sati svake noći, da izbjegavate alkohol, cigarete i druge štetne supstance, da se hranite izbalansirano i da redovno odmarate.
Izvor i foto: CdM
Tekst objavila: Jasminka Mulić
