Zdravo vaspitanje djece je cilj koji roditelji često veoma teško postižu, pogotovu ako su i sami odrasli uz kritiku. Čak i roditelji koji potiču iz zdravih porodica imaju muku da donesu pravu odluku kada se nađu u nekoj od „onih“ vaspitnih situacija. Da stvar bude gora, mnogobrojni savjeti dodatno zbunjuju i roditelje i djecu.

Vaspitanje djece je ulaganje u budućnost

Popularna psihologija svakodnevno nas obasipa rezultatima raznoraznih istraživanja koja se često ne podudaraju sa tradicionalnim učenjem i postupcima koji se prenose sa koljena na koljeno. Kako se pravilno postaviti prema djetetu u određenoj situaciji? Možda je najbolje čuti iskustvo drugog roditelja, a još ako je riječ o majci šestoro djece koja je ujedno i magistar psihologije i više od dvije decenije na naučnoj bazi istražuje oblast roditeljstva, onda svakako treba pročitati knjigu Sare Čejne Redklif „Podižite svoju djecu bez podizanja glasa”. Čitajući taj naslov vjerovatno ćete se zapitati da li je riječ o naučnoj fantastici, ali ne, u toj knjizi zapisane su dokazane istine do kojih je autorka došla koristeći jednostavne metode za okončavanje rasprava i ublažavanje sukoba.

Filozofija roditeljstva

Kao dugogodišnja saradnica na Klinici za liječenje poremećaja u učenju u Torontu i kao istraživač u oblasti razvojne psihologije, Sara Čejna Redklif savjetuje da o poslu roditelja razmišljamo kao o „podršci razvoju ljudskog bića”. Takav „opis posla” može da nas održi na pravom putu, pomažući nam da postavimo ciljeve koji se realno mogu postići i radimo ono što je u našoj moći kako bismo pomogli djeci da ostvare svoj potencijal.

Ukoliko ne želite da ograničavate razvoj svoje djece od esencijalnog je značaja da znate kako da ih podižete ne podižući glas!

Kako da nas djeca slušaju?

Prvi pozitivan metod je komentar jer komentarisanjem djetetovog pozitivnog ponašanja podstičete ga da iznova uradi dobru stvar i zbog toga „rđavim” stvarima treba uvijek pridavati manje značaja nego pozitivnim. Potvrda, pohvala i priznanje potvrdiće djetetu pažnju i poštovanje, kao i zahvalnost.

Drugi pozitivan metod: etiketa. Pozitivne etikete se koriste za pozitivno programiranje. Dijete treba da formira sliku o sebi na osnovu svojih uspješnih etiketa i pozitivnih komentara. Koje god riječi da upotrijebite znajte da ćete ih koristiti dvadesetak godina ‒ svaki put kada izgovorite neku pohvalu uz nju dodajte i pozitivnu etiketu: „Divan crtež. Tako si talentovan!”

Promjena negativnog u pozitivno

Ovo pravilo je veoma jednostavno ‒ upotrijebite suštu suprotnost etikete koja najbolje opisuje djetetovo loše ponašanje. Umjesto ‒ „ne budi bezobrazanˮ, recite ‒ „budi pristojan”, umjesto ‒ „ne budi neuredan”, kažite ‒ „budi uredan”; sebičan prerasta u nesebičan, nepažljiv postaje pažljiv….

Treći pozitivan efekat predstavljaju nagrade: naročito su poželjne kada želite da djeca razviju novi vid ponašanja. Pravilo nagrade sadržano je u dva vida ponašanja, kroz metod pozitivne discipline i kao dio tabele nagrada. U praksi to izgleda ovako:

K ‒ mama komentariše ‒ „Vidim da mirno sjediš i čekaš.”

E ‒ mama etiketira ‒ „Stvarno si veoma strpljiv.”

N ‒ mama nagrađuje ‒ „Mislim da to zaslužuje čokoladicu, igricu (ili sl.).”

Nagrada i mito se veoma razlikuju jer nagrada slijedi nakon urađenog dobrog djela i dijete se njome ne uslovljava!

Tabele nagrada možete da isprobate jednom ili dva puta godišnje. Smislite niz zadataka i na kraju ostavite najteži za koji slijedi najveća nagrada. Važno je da zadaci imaju jedan fokus, npr. da dijete nauči da samo posprema sobu ili da se ljepše igra sa drugarima.

Strategije roditeljstva prema autorki Redklif predstavljene su kao niz manje stresnih mogućnosti. Ukoliko ono što trenutno radite pomaže da imate dobar odnos sa djetetom, onda ne mijenjajte ništa.

Roditeljska snaga potiče iz zdravog odnosa roditelj‒dijete. Dijete koje vas voli želi da vam udovolji i donekle bude poput vas. Dijete koje vas mrzi želi da se distancira od vas i od svega što je u vezi sa vama. Nije mu stalo da vas impresionira i sigurno vas neće imitirati. Nećete moći da mu prenesete ništa važno! Zato je roditeljstvo prevashodno usmjereno na jačanje nježnih osjećanja između roditelja i djeteta. Taj cilj treba imati na umu u svakom trenutku, a naročito kada dijete treba opomenuti ili kazniti.

Izvor: CdM