Džeparac treba da se zaradi? Priče roditelja koji uče djecu da upravljaju novcem

U nekim porodicama, roditelji djeci daju novac svakoga dana, u nekim daju nedeljni džeparac. Ali, postoje porodice koje djecu uče o novcu od samog početka.

Zahvaljujući džeparcu djeca uče kako da se ponašaju odgovorno s novcem te kako biti strpljiv i istrajan u štednji za stvari koje žele. Iako su to sve važne lekcije finansijske pismenosti, pojedini roditelji mogli bi da se začude koliko je praksa džeparca u drugim porodicama različita.

U nekim porodicama roditelji će se poslužiti džeparcem kako bi nagradili ponašanje djece i naučili ih kako da učestvuju kao član u zajedničkom domaćinstvu.

Nekoliko roditelja podijelilo je iskustva u vezi sa ovom temom.

  1. Budžet

Džulina Ogilvi partner je u firmi koja se bavi finansijskim savjetovanjem. Majka je dvije djevojčice od 10 i 12 godina.

"Odlučili smo svake nedjelje da im dajemo džeparac u skladu s njihovim godinama, pa tako jedna prima 10 dolara (oko 63 kune), a druga 12 dolara (oko 75 kuna) nedeljno. Podrazumijeva se da zato učestvuju u nedeljnim zadacima u kući, a uglavnom je riječ o pranju veša, pospremanju sudova iz mašine, hranjenju dva psa", objašnjava i kaže da je nekad teško ostati dosljedan, s obzirom na trud koji djevojčice ulažu.

Kako bi djecu naučila važnosti štednje, od njih traži da štede najmanje 20 posto svojih prihoda.

"To je osnova 50/30/20 budžetiranja, od čega 50 posto otpada na potrebe, 30 posto na želje i 20 posto na štednju. Planiramo da investiramo njihovu ušteđevinu. Kad sam desetogodišnjakinju pitala šta misli, koja će kompanija nastaviti da raste, rekla je da će to biti Amazon jer su bili na našim vratima gotovo svakog dana tokom pandemije. Kad uštedi dovoljno novca, kupićemo joj deonicu", smeje se Ogilvi.

  1. Plata za posao

Pol Klejbruk otac je šestoro djece, uzrasta od 4 do 20 godina. On i supruga već 20 godina primjenjuju isti model za džeparac.

"Nema ga. Ali, mi im pružamo mogućnost da zarade novac", ističe on dodajući kako time djecu uče osnovama poslovanja.

Osnovne dužnosti poput košenja trave, iznošenja đubreta ili spremanja kreveta ne plaćaju.

"Tek kad završe osnovne dužnosti, mogu da ponude da će uraditi nešto više u zamjenu za novac. Ili ćemo to ponuditi mi. Uvjek je riječ o dodatnom poslu koji ne obuhvata njihove osnovne dužnosti i najčešće je riječ o nečemu što bismo supruga ili ja morali da uradimo sami. To može biti pranje automobila, uređenje cvjetnog dijela, sređivanje garaže", objašnjava Klejbruk, ističući kako djeci time omogućava razvijanje veština poput pregovaranja, rokova i plaćanja.

Dodaje da pre plaćanja provere da li je sve u redu, ako ima grešaka ukažu na to i traže da dovrše posao. On veruje kako je na taj način stariju decu naučio da rade. Počeli su čuvajući tuđu decu, potom su se zaposliti, pa čak i pokrenuli svoje firme.

"Ako im džeparac bude standard, da će ga dobiti tek tako, ili im plaćate nešto što bi ionako morali da urade, deca ne uče životne lekcije na kojima roditelji zapravo insistiraju", smatra ovaj tata.

Vrijednost vremena

Nikol Evert je edukatorka i mama četvoro djece te osnivačica bloga "Creating Butterflies" na kojem često nudi rješenja za praktične probleme roditelja. Ona takođe smatra da djecu ne treba učiti kako je u redu primiti novac bez uloženog truda.

"Iako je džeparac idealan način da djecu naučite kako da upravljaju novcem i štednjom, mi smo se fokusirali na to kako djecu da naučimo da zarade svoj džeparac. Ako djeci platite dolar za posao koji traje dva minuta, poput brisanja stola nakon jela, nedeljno može da prikupi i do 30 dolara. Pazimo na to kako bismo djeci ukazali na vrijednost rada", kaže Evert.

  1. Digitalno je bolje od gotovine

Džesika Klark je mama 9-godišnjaka.

"Moj sin rijetko želi da kupi neki predmet, ali zato voli da igra online igre,. Zato smo mu kupili pretplatu za kanal na kojem može da prikuplja novac za virtuelne igre koje igra i to prima umesto tradicionalnog džeparca. Pravila su jednostavna. Sve što od njega tražimo je lijepo ponašanje, učenje i redovno pisanje zadataka", kaže Klark.

Ističe da je zadovoljna budući da se njen sin školuje od kuće, pa ima priliku da nadzire njegovo učenje i ponašanje u slobodno vrijeme. Sa takvim načinom započeli su kad je dječak krenuo u prvi razred osnovne škole. Imao je šest godina i složili su se kako mu ovakav program omogućava učestvovanje na način na koji to njemu odgovara. Kako količina novca na njegovom računu za igranje nije povezana sa količinom vremena koje provede u igri, mora da nauči kako da mu novac bude dovoljan za cijeli mjesec.

Klark kaže da ima osećaj da mu to omogućava finansijsku odgovornost u skladu s njegovim uzrastom, a savetuje i druge roditelje djece istog uzrasta da taktiku primijene na druge online platforme poput Apple Musica ili Amazona.

  1. Štednja

Lora Anderson majka je djevojčice od šest godina i sinova od 11 i 16 godina.

"Kada napune 10 godina, djeci otvaramo štedni račun i svakog meseca na njega uplaćujemo oko 30 dolara. Zatim sjednemo sa svakim djetetom i pokažemo koliko treba da štedi da bi kupio nešto što želi, poput igre, novog mobilnog ili konzole. Pomažemo im da postave ciljeve i usklade štednju i potrošnju. Objasnimo im takođe da, iako ćemo i dalje kupovati hranu i odjeću za njih, sve ostale potrebe moraju mudro da isplaniraju.

Ona i partner ne očekuju da će djeca raditi kućne poslove ili na drugi način uložiti trud kako bi dobili džeparac, jednostavno žele da nauče djecu kako da upravljaju novcem.

"Kad bi od nas tražili da kupimo slatkiše ili igračke, uputili bismo ih na njihov džeparac. Zabavno je posmatrati kako se želje menjaju kad ih prisilite da troše svoj novac", smeje se Anderson.

 

Izvor i foto:Super žena

Tekst objavila: Jasminka Mulić