Zna se dogoditi da aditivi u soli ne odrade svoj posao i so se može početi skupljati te nije više pouzdan izvor joda, što ne znači da će vam naštetiti, osim ako osjetite drugačiji miris.

Zna se dogoditi da aditivi u soli ne odrade svoj posao i so se može početi skupljati te nije više pouzdan izvor joda, što ne znači da će vam naštetiti, osim ako osjetite drugačiji miris.

So je nevjerovatno čest sastojak koji većina ljudi uzima zdravo za gotovo.

To je jednostavna, anorganska molekula koja se sastoji od dva sićušna jona, natrijuma i hlorida, ali njena sposobnost aromatizovanja i očuvanja čini je vrijednom, toliko vrijednom da se u prošlosti znalo radnicima i plaćati solju.

So čuva hranu izvlačeći vlagu iz nje, suzbijajući rast štetnih bakterija i podstiče rast korisnih bakterija - pa zašto onda pakovanja imaju rok trajanja?

Krivac nije natrijum hlorid, već se s njim miješaju aditivi koje neki proizvođači dodaju kako bi spriječili zgrudnjavanje soli ili kako bi dodali hranjive materije u nju.

Ponekad se zna dogoditi da aditivi u soli ne odrade svoj posao i so se može početi skupljati te nije više pouzdan izvor joda, što ne znači da će vam naštetiti, osim u slučaju da vidite ili osjetite miris plijesni - onda je treba baciti.

To, međutim, ne znači da biste trebali zanemariti svoju so, čak i so bez aditiva.

So treba držati u hermetički zatvorenoj posudi, te ju čuvati na tamnom i hladnom mjestu.

Dobro je držati malu količinu, te često posudu prati i dobro osušiti prije nego što ponovo stavite u njih so, piše Lifehacker.

Izvor i foto:Kolektiv.me

Tekst objavila: Jasminka Mulić