Dok hodamo, naš nervni sistem pravi proračune kako bi shvatio koja dužina koraka i brzina troše najmanju količinu energije. To ne treba da nas iznenadi, jer lijenost nam je usađena. Ona ima evolutivnu svrhu – naši preci nisu znali da li će imati hranu za nedjelju ili dvije, pa su donosili racionalnu odluku da ne troše energiju nepotrebno. Tako i mi, biramo da sjedimo kad bismo mogli da stojimo, da gledamo TV umjesto da odemo u šetnju, a i naš nervni sistem je napravljen tako da nam uštedi napor, pa makar i za pet odsto.
Deset minuta šetnje dnevno je, ipak, minimum, upozoravaju naučnici, pa ako hoćemo da potrošimo više kalorija, moramo da uložimo više napora, barem da ubrzamo korak.