Roditelji nisu savršeni, koliko god nastoje biti, a ujedno svjesni toga, mnogi od njih se trude da održe takvu sliku o sebi, pa često lažu druge roditelje o svojim postupcima.
Pojedini roditelji to rade iz različitih razloga, neko zato što želi da ubijedi sebe da mu sve super ide i da sve stiže, a tu su i oni koji žele da se dokažu drugima.Osim toga, svaki roditelj ima različite izazove sa kojima se suočava, daje sve od sebe da bude što bolji svojoj djeci i na tom putu pravi poneku grešku. Ipak, neki roditelji to neće priznati, pa iz straha da ne ispune svoja ili tuđa očekivanja lažu druge roditelje.
Jedna od najčešćih laži je da njihova djeca ne provede vrijeme pred TV
Uprkos tome što većina roditelja to djeci dopušta. Roditelji koji se trude da ubijede okolinu na njihovo dijete nikada ne gleda ekrane, uglavnom lažu kako bi drugima djelovalo da imaju sve pod kontrolom. Priznanje da dijete ponekad koristi ekrane za njih znači da priznaju svoj neuspjeh.
Roditeljima izbirljive djece nije lako, pa često znaju lagati da njihovo dijete jede sve.
Takođe, roditelji ističu da nikada ne viču na svoje dijete, iako je to u pojedinim situacijama neophodno. Iako to nije za pohvalu, neke situacije zahtijevaju da roditelji viču na djecu.
Uz to, jedna od češćih laži roditelja je da se u njihovoj kući ne jede brza hrana.
Takođe, bitno je da roditelji vode računa o tome kako se hrane i da se trude da im ograniče unos prerađene, brze hrane, slatkiša i hrane koja nema nutritivnu vrijednost. Pojedini stručnjaci ističu da djeci nije pametno u potpunosti zabraniti da jedu neku određenu hranu jer je zbog toga samo još više žele.
Jedna od čestih laži je i da roditelji tvrde da njihovo dijete stalno čita.
Kada roditelji kažu da njihovo dijete uživa da čisti, slaže odjeću to predstavlja još jednu laž. Gotovo nijedno dijete neće redovno i dosljedno obavljati kućne obaveze, a da ne morate da ga opomenete da to uradi.
Dodatna laž je i kada roditelji tvrde da nikad ne podmićuju dijete i ne nagrađuju ga za stvari koje radi.
Pojedini roditelji vole na ovaj način da lažu druge roditelje, jer žele da im na taj način poruče da je njihovo dijete bolje odgojeno. Ponekad, davanje nečega u zamjenu za dobro ponašanje ili oduzimanje nečega zbog lošeg ponašanja je najefikasnija roditeljska strategija u tom momentu, a to nije nužno loša stvar.
Učestala laž je i kada roditelji kažu da se njihova djeca ne svađaju međusobno.
Kako pojašnjavaju stručnjaci, svađe i sitne dječje nesuglasice su sasvim normalne i teško da postoji kuća u kojoj ima dvoje ili više djece, a da se oni međusobno barem ponekad ne posvađaju. Ipak to je korisno, jer se mališani na ovaj način, kroz svađe i pomirenja s braćom i sestrama uče vještinama koje su jako važne za međuljudske odnose u budućnosti.
Mnogi roditelji tvrde da se nikada ne svađaju pred djecom, što je još jedna učestala laž.
Međutim, ponekad je normalno da se dese manje rasprave, ali to može da bude prilika da cijela porodica nauči kako se rješava konflikt sa nekim koga volite. Privid stalnog slaganja djecu može da dovede u zabludu u vezi sa tim kako izgleda zdrava veza između dvoje odraslih ljudi.
Česta laž je i da je vaše dijete od prvog dana spavalo po cijelu noć.
Ipak, količina nenaspavanosti i iscrpljenosti kroz koju prolaze roditelji novorođenčeta je teško uporediva sa bilo čim.
Kroz to prolaze svi roditelji, ali je neizbježno da se beba budi noću da bi jela, a kasnije problemi buđenja po noći mogu biti grčevi i nicanje zubića. Shodno tome, roditeljstvo je teško, ali laganje o tome koliko je teško neće ga učiniti lakšim.
Izvor: Kolektiv
Tekst objavila: Jasminka Mulić