Nije mali broj stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo, a nekada su bile nezakonite, čak i strogo kažnjive.
Teško je iz današnje perspektive shvatiti kako je neko mogao da zabrani Božić, fudbal, šah ili kafiće i šta bi mogli biti razlozi za to.
Fudbal
Fudbal ima burnu istoriju u Engleskoj i Škotskoj, gdje je više puta bio zabranjivan. Edvard II izdao je prvu zabranu 13. aprila 1314. kojom je zabranio ovaj sport u Londonu. Odlučio je da fudbal izaziva buku i da može dovesti do određenih neželjenih posljedica.
Druga zabrana usledila je 1331. godine, kada je Edvard III još više zabranio fudbal. Edvard III je 1363. godine zabranio sve sportove i naredio da umjesto toga svi vježbaju streličarstvo. Kraljevi Ričard II, Henri IV i Henri V takođe su zabranili fudbal tokom svoje vladavine.
Iako je većina zabrana izdata zbog zabrinutosti da ljudi više vremena provode igrajući fudbal nego vježbajući streličarstvo, kraljevi nisu bili toliko zabrinuti za vještinu svojih podanika kako su to pokušavali da prikažu. Fudbal je bio igra običnih ljudi, bez učešća aristokratije, i upravo to je dovodilo do ljubomore.
Božić
Puritanci su 1659. godine učinili čini se nemoguće, zabranivši Božić. Imali su strogo tumačenje hrišćanstva i vjerovali su da su svi oblici proslave, uključujući i Božić, grijesi. Božić su smatrali paganskim praznikom.
Božićne svečanosti su prvi put zabranjene u Engleskoj 1644. godine nakon što su puritanci postali većina u engleskom parlamentu. Zabranjene su i jelke, ukrasi i jela poput pita sa mljevenim mesom.
Da bi se osiguralo da niko tajno ne slavi Božić, zahtevali su da preduzeća ostanu otvorena na Božić. Gradski vikači šetali su dan uoči Božića, podsjećajući narod da ne slave Božić. Božić je ostao zabranjen u Engleskoj do 1660. godine.
Šah
U različitim periodima kroz istoriju, šah je bio zabranjivan, u Persiji, Egiptu, Japanu i Francuskoj. Šah je bio zabranjen u Persiji 644. godine nakon što je grad zauzela muslimanska vojska Omara bin al-Khatte koji je zabranio šah zbog zabrinutosti da bi mogao dovesti do kockanja.
Nekoliko decenija nakon toga, car Jito je zabranio šah u Japanu. Godine 1005. zabranjen je u Egiptu, a 1061. kardinal Damijani iz Ostina zabranio je sveštenicima da igraju ovu igru. Pravoslavna crkva je zabranila šah 1195. godine, a u Francuskoj 1254. Kralj Luj IX je rekao da je šah „beskoristan“ i „dosadan“.
Talibani su zabranili šah 2001. Tvrdili su da ljudi propuštaju molitve i da može da podstakne kockanje. Saudijska Arabija se pridružila ovoj odluci 2016. godine, rekavši da je igra gubljenje vremena.
Lideri su se plašili da bi ovo moglo da postane prijetnja ako ljudi primjene to vjerovanje u stvarnom svijetu.
Žene u pantalonama
- godine, šef pariske policije je izjavio da žene moraju da zatraže dozvolu od policijskog štaba pre nego što obuku mušku odjeću. Godine 1892. zakon je reformisan tako da je ženama dozvoljeno da nose pantalone ali pod uslovom da sve vrijeme drže uzde konja.
Zakon je dalje reformisan 1909. kako bi uključio uslov da žena vozi bicikl. Gradsko veće je 1969. godine zatražilo od tadašnjeg šefa policije Pariza da ukine zakon. On je to odbio rekavši da bi zakon mogao ponovo da postane neophodan zbog nepredvidive prirode mode.
Ironično, pariske policajke su kasnije počele da nose pantalone kao dio svojih uniformi. Još jedan pokušaj da se zakon ukine propao je 2003. godine, nakon što je ministarka zadužena za ravnopravnost polova izjavila da nije potrebno mijenjati uredbu jer se ne sprovodi. Zakon je konačno stavljen van snage 31. januara 2013. godine.
Žene i kreditne kartice
Ženama u Sjedinjenim Državama nije bilo izričito zabranjeno da poseduju kreditne kartice, barem ne zvanično. Međutim, doživjele su otvorenu diskriminaciju kada je posjedovanje sopstvenog računa u pitanju.
Od udatih žena se tražilo da njihovi muževi potpišu prijave prije nego što im se izda kreditna kartica. Očekivalo se da udovice i neudate žene nađu muškarca za potpis.
Žena je takođe morala da otkrije svoj bračni status i broj dece pre nego što joj se izda kreditna kartica. Njena zarada je takođe prepolovljena kako bi se izračunala maksimalna suma koju je mogla potrošiti.
Diskriminacija se nastavila sve do 1974. godine, kada je Kongres usvojio Zakon o jednakim kreditnim mogućnostima, koji je učinio nezakonitim diskriminaciju bilo kog podnosioca zahtjeva za kreditnu karticu na osnovu njihovog pola, rase, vjere.
Kafići
Godine 1675. engleski kralj Čarls II donio je zakon o zabrani kafića. Da bi sprečio neke kreativne preduzetnike da „rade od kuće“, takođe je zabranio svima da prodaju kafu iz svojih domova. U stvari, zabranio je svima da prodaju kafu, čaj, čokoladu i šerbet u bilo kojoj kući ili radnji.
Zabrana nije imala nikakve veze sa samom kafom. Kralj je bio zabrinut samo da bi ljudi mogli da planiraju pobunu u kafićima. Kafeterije su bile ekvivalent današnjim barovima. Samo London ih je imao do 3.000, gde su se ljudi okupljali da ogovaraju i raspravljaju o nacionalnim pitanjima.
Kralj Čarls II imao je gorku istoriju kada je u pitanju povjerenje u ljude i uvijek je sumnjao da svi žele da ga povrijede. On to, međutim, nije naveo u ukazu koji je izdao da obavijesti svoje podanike o zabrani.
Tvrdio je da kafići čine ljude lijenima i remete javni red. Zabrana nikada nije sprovedena, pošto je ukinuta dva dana prije nego što je stupila na snagu.
Izvor i foto:Kolektiv.me
Tekst objavila: Jasminka Mulić
