Par desetina stanovnika Kinderdajka proklinje dan kada je Unesko uvrstio njihovo selo sa 19 vjetrenjača na listu univerzalne kulturne baštine. Do prije dvije decenije Kinderdajk je bio oaza ljudi koji vole prirodu, miran i povučen život u provinciji. U živopisno selo, 15 kilometara od Roterdama, dolazili su samo malobrojni turisti, uglavnom Njemci, Englezi, poneki Amerikanac, u želji da vide vjetrenjače stare tri vijeka u kojima i dalje žive ljudi. Kinderdajk je bio neka vrsta razglednice, ikone nekadašnje Holandije, prije industrijske revolucije i globalizacije.
Idilu 60 stanovnika i obrazovanih putnika namjernika prekinula je “nesrećna” odluka Uneska 1997. godine i stavljanje sela na listu azijskih tur-operatora. U krugu od nekoliko godina, Kinderdajk je od rajskog mjesta pretvoren u turistički “peep show”. Prošle godine je kroz selo protutnjalo 600.000 turista, u dobroj mjeri sa Dalekog istoka, i često bez elementarnog poštovanja privatnosti ljudi koji žive u vjetrenjačama.
“Mi nismo Diznilend, ni muzej na otvorenom, nego selo u kojem žive ljudi”, slogan je kojim su se pobunili mještani i započeli ono što u Holandiji kolokvijalno zovu “Rat vjetranjača protiv turista”. Jednostavno, seljani iz Kinderdajka ne mogu više da trpe turiste koji ih 24 sata dnevno fotografišu, snimaju, čak i uz upotrebu dronova, bez obzira na to da li su za trpezom, u vrtu, krevetu ili ispred televizora u dnevnoj sobi, ostavljaju tone đubreta iza sebe. Uz sve to selo nema nikakvu finansijsku dobit od turista jer se radi o klasičnim najezdama “turista-skakavaca” koji u jurnjavi za selfijima nemaju kad ni da kupe suvenir, popiju čašu vina ili kafu, a kamoli da ručaju.
Foto: Cdm
Posljednje zvono na uzbunu je odluka vlasti u Roterdamu da se proširi obližnja riječna luka i poveća propusni kapacitet na 850.000 turista godišnje. Prava noćna mora za Kinderdajk imajući u vidu stotine autobusa koji istovaruju svakodnevno mase “selfi-zavisnika”. Kinderdajčanima je slaba utjeha da su sa 10.000 turista po glavi stanovnika apsolutni svjetski rekorderi i rado bi to mijenjali za period kad su mirno živjeli uz putnike namjernike koji su se divili njihovim vjetrenjačama i poštovali njihovu privatnost i privilegiju što mogu da vide kutak konzerviranog 18. vijeka.
Izvor: Cdm
