''Vraćam čovjeka onome kako je postao - iz ljubavi. Tako stvaram i tako postupam prema djeci'', kaže profesorica književnosti i književnica Biljana Ampovska Obradović, u emisiji Miris lišća orahova.
''Cilj mog pisanja fantastične priče jeste da djeca uživaju, a da odrasli pokušaju da isprave i svoje i tuđe greške. Svaka priča se zasniva na ljubavi, jer je čovjek sa ljubavlju stvaran. Poklonjeno mu je to osjećanje i mora da ga ispoštuje'' ističe autorka čija se priča našla među 15 od 368 na regionalnom konkursu u Sarajevu.
Ona za Radio Bijelo Polje ističe da bajke nijesu samo bijeg od stvarnosti, već ako su dobro napisane sitnim slovima ali s krupnim ciljem ukazuju na vrijednosti koje nas mogu dovesti do srećnog kraja.
Autorka knjiga poezije, drama, kratkih priča kaže kako voli da piše fantastične priče da bi pronašla pravi put kroz krivudavo vrijeme i kako bi ukazala na putić koji će voditi njenu čitalačku publiku do ispravnog življenja.
Jedan od povoda za razgovor je i priznanje koje ste nedavno dobili na međunarodnom konkursu za bajku na festivalu u Sarajevu. Otkud želja da stvarate bajke kao žanr?
- Nekada su se bajke pisale drugačije. Danas su moderne bajke drugačije. U vremenu u kome živimo imamo svega čemu su se ljudi nekda čudili. Iako svega imamo opet nijesmo srećni. Sada su pojave poput sebičnosti, oholosti, nepoštovanja i laži, postale simboli za divljenje. U bajkama sam krenula da tražim čistog, nesebičnog čovjeka punog ljubavi, koji će stati na crtu porocima. Nastojala sam da čovjeka vratim gdje mu je mjesto, a to je da bude čovjek u pravom smislu riječi.
Smatram da bajke nijesu samo bijeg od stvarnosti. Ako su dobro napisane sitnim slovima ali s krupnim ciljem ukazuju na vrijednosti koje nas mogu dovesti do srećnog kraja. Volim da pišem fantastične priče kako bi pronašla pravi put kroz ovo krivudavo vrijeme i uazala na putić koji će voditi moju čitalačku publiku do ispravnog življenja.
Svjedoci smo da publika kod nas to prepoznaje, takođe i kritika što upravo svjedoči priznanje od Nevid teatra, koje nije prvo regionalno priznanje za Vaše priče.
- U pitanju je projekat koji sa partnerima iz Srbije i Crne Gore implementira Nevid teatar iz Sarajeva u okviru programa Dijalog za budućnost, pod pokroviteljstvom Unicef-a. Na taj konkurs je od 368 pristiglih priča moja među prvih 15, što valjda nešto govori o značaju. Osim toga drago mi je da pomenem i nagradu na festivalu Scavacon koji je prošle godine održan u Vitezu.
U pisanju pronađete draž i temu koja Vas privlači, ali izgleda da je ljubav ključni element?
- Ja vraćam čovjeka onome kako je postao - iz ljubavi. Ljubav je osnov svega. Tako stvaram i tako postupam prema djeci i ako nemate takvo osjećanje onda mislim da nijesmo ljudi. Ali tu su i druge teme. Sve što se dešava u svijetu – ljudi koji napuštaju svoja ognjišta, bolesti koje se pojavljuju u 21. vijeku, a neizlječive su, trovanje omladine alkoholom, drogom, gubljenje života u saobraćaju - sve me to natjeralo da izađem iz okvira sadašnjosti i spas potražim u bajkama.
Svjedoci smo da nije tako samo u bajkama, imate slične motive u prozi i poeziji.
- Moje stvaralaštvo je kao džak pun osjećanja. Težina džaka se mjeri prema tome koje osjećanje gajite u sebi. Ako gajite vuka bićete vuk, ako gajite srnu postaćete srna. Ako hranite lijepa, tanana osjećanja, onda će taj džak biti lak. Ako gajite loša ili da kažem drugačija, onda treba da pobijedite težinu lošeg, prvo u sebi, a onda se izborite i sa onim što je u džaku. Smatram da je čovjek čista nevina riječ koju treba zaslužiti. I upravo je cilj mog pisanja fantastične priče da djeca uživaju, a da odrasli pokušaju da isprave i svoje i tuđe greške. I svaka se zasniva na ljubavi, jer je čovjek sa ljubavlju stvaran, poklonjeno mu je to osjećanje i mora da ga ispoštuje.
Dolazimo do zaključka da kada pišete priču maštate, kao da djetinjstvo tinja u vašem stvaranju. Kao da i odrastanje u Makedoniji ima poseban uticaj?
- Osnovnu i srednu školu sam završila u Kratovu, najstarijem gradu Evrope koji odiše kulturom. Sigurno da je i to ostavilo uticaj na moje stvaralaštvo. Osim toga ja se uvijek čudim. Kako je rekao Bergman ''čovjek odrste kada prestane da se čudi''. Ja sam se uvijek čudila i dalje se čudim. Pitamo se da li mi prestanemo da se čudimo i da li smo odrasli? Nijesmo, nego smo dijete u odrastanju.
Osim što ste književnivca uspješni ste i kao prosvjetni radnik i nastavnica u OŠ Vladislav Sl. Ribnikar, a taj uspjeh potvrđuje i objavljivanje svih pet priča koje ste poslali ove godine za konkurs REFESTICON.
- Ako radite 35 godina u prosvjeti, starate fizički, ali um i duh ostaju mladi. Ja sam dijete jer ja sa njima živim i kada odem u penziju pitam se kako ću moći bez tog dijela života. Sa djecom nije lako raditi. Učenici su veliki kritičari koji čekaju da ispuniš svoj zadatak. Među njima su i djeca sa posebnim sposobnostima, ili kako drugi kažu sa posebnim potrebama. Posebno kod njih treba zaslužiti tu ljubav. Treba da budeš majstor, ali kada govorite sa ljubavlju svi to osjete. smatram da je škola mjesto za živu riječ, za druženje, socijalizaciju i škola mora biti puta toga. U osnovnoj školi učimo djecu kako da razmišljaju, kako da rade, da uče, kako da poštuju i da vole.
Cilj mi je da naučim djecu da čitaju i pišu, što znači da razmišljaju šta čitaju, analiziraju, komentarišu i pišu. Treba prepoznati kako kod učenika da zapalite iskricu za pisanje.
Na nekoj od promocija su školi smo se uvjerili kako učenici osjećaju tu toplinu koju nostite u sebi, da li Vas i oni inspirišu?
- Najviše što volim da čitam su njihove bajke. Uživam u njihovom stvaralaštvu koje je neiskvareno- Učenici idu šire i dalje nego mi i ja ponekad učim od njih.
Zbirke pjesama koje ste do sada objavili imaju simbolične nazive Probudite mi snove i Probuđeni snovi, zbog čega je tako?
- To su priče u sithovima. Istinite priče, rekla bih misaona proza. Jer nijesu obične pjesme. Oslikane i naslikane sa svim emocijama o nekoj ličnosti poput djece sa posebnim sposobnostima. Predlažem da svi odškrinemo vrata budućnosti i gledamo u te ljude, jer svaki sljedeći tren može nas dovesti da i mi budemo na tom mjestu. Zato je naslov Probudite mi snove – probudi se pomozi drugome, jer smo svi na margini u životu i ne znamo šta nas čeka. Ovo je poziv da budemo ljudi. Je li to teško?
Što možemo očekivati u narednom periodu iz Vašeg opusa?
- Iako pišem humoristične i istinite priče, drame, pjesme, odavno imam spremne upravo fantastične priče za jednu zbirku. Kompletirana je i očekujem izdavača i da je naredne godine objavimo.
Autor i voditelj: Dragić Rabrenović
Foto: Dalibor Rakočević
Video obrada: Vladimir Jelić
Audio obrada: Sanida Kajević
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRZAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE
