Sanjarenja na javi su osnov za pisanje (video)

Najbolje se osjećam u ulozi književnice i rad sa djecom i mladima mi je najdraži, kaže mr Blaga Žurić, za emisiju Miris lišća orahova. ’’Sanjarenja na javi su osnov za rad. I za pisanje i rad sa djecom.

’Tako da su nastale mnoge knjige. To sanjarenje i maštanje, čudesa koja se dešavaju u životu uglavnom stvaraoci prenose i pišu o tome’’, navodi autorka 13 knjiga i dobitnica više nagrada i priznanja za književnost. Ona je u serijalu emisija koji se na Radiju Bijelo Polje emituje u saradnji sa JU Ratkovićeve večeri poezije, premijerno predstavila knjigu Gorska bašta, bajkoviti prikaz bilja koje karakteriše Crnu Goru. U nastavku možete pročitati izvode iz razgovora ove književnice sa Dragićem Rabrenovićem.

 

Tokom karijere ste bili prosvjetni radnik, nadzornik u Zavodu za školstvo, član savjeta Ratkovićevih večeri poezije i Centra za kulturu, ali se čini da prevladava književnica. U kojoj se ulozi najbolje osjećate? 

- Kad neko ima iza sebe dosta godina, može nabrojati i dosta poslova sa kojima se bavio. Međutim, moja najdraža uloga jeste i moja osnovna studija i opredjeljenje, a to je rad sa mladima. Ono što je ostalo zapisano je i najdraže. Kao što je lijepo rekao Husein Bašić, da uglavnom oni koji pišu ostavljaju zapis o sebi.

 

Mladima ste ostavili i namjenili djela od bajki, preko kratkih priča do romana. Da li su vas ta mladost i stvaralaštvo za djecu i mlade inspirisali da se bavite poezijom i prozom? 

- Ako pođemo od istine da je čovjek sazdan od materije, ali ne samo od materije, nego i od duha i snova, ta sanjarenja na javi su osnov za rad. I za pisanje i rad sa djecom. To sanjarenje i maštanje, čudesa koja se dešavaju u životu, uglavnom stvaraoci prenose i pišu o tome. Taj duh koji je suprotan materiji je ''krivac'' što nezadovljni materijalnim svijetom, isti popravljamo snovima u kojima živimo ljepše i bolje, imamo što nemamo i pobjeđujemo nepobjedivo. Tako su nastale mnoge knjige, čak zasnovane i na istinitim događajima koji nas inspirišu. Na primjer, moja četvrta knjiga priča ''Hoću lutku koja govori'', zasnovana je na istinitom događaju o djevojčici koja je jedina učenica u dvospratnoj školi u Beranama. Taj istiniti događaj, koji sam doživjela, dopunjen je maštom o tome šta misli, kako radi i kako uči ta djevojčica. Kasnije je ova priča i nagrađena na konkursu u Majdampeku, što je dokaz da je ova istina prožeta snovima, naišla na razumjevanje članova žirija.

 

Da li snovi mogu da opredjele čovjeka da stvara? 

- Naravno da je to sanjarenje. Međutim, pri tome se ne misli na snove koji nas pohode dok spavamo, već na snove koje budni sanjamo, a to su oni snovi na javi. Ti snovi su od ničega stvorili dvorce na nebu, leteće ćilime, uboge pastorke su odjenuli u svilu i kadifu, učinili ih princezama. Tako da, dok čitamo ili slušamo bajke, stičemo razloge da opstajemo i živimo ako ne u našem slučaju, a ono u slučaju nekog izmišljenog, gdje je pobjedila bajka i dobro je pobjedilo zlo. To su ta sanjarenja koja se prenose bajkama i fantastičnim pričama.

 

Snove ste istraživali i u naučnim radovima kod drugih kniževnika, ali se san pominje i u Vašoj pjesmi objavljenoj u knjizi ''U igri zidnog sata'' – Sanjam na javi snove bez snova/Sanjam za djecu vremena nova. 

- U svojim snovima i stremljenjima pisac u djelima ostavlja zapis o sebi. Narodski to sanjarenje ili maštanje, su ti preduslovi za pisanje. Međutim, nema univerzalnih rješenja za stvaranje književnih djela ili poezije. Poznato je da je, na primjer, Daniel Defo, bio strog roditelj četiri ćerke i četiri sina, ali je stvorio takva djela za djecu koja su svjetski poznata, što je teško zamisliti. Iako je počeo iz nužde i zbog novca, otkrio je da ima talenat. Ja pripadam ljudima koji se ne opredjeljuju tako lako na objavljivanje. Ideja za knjigu Gorska bašta, koja je izašla u aprilu ove godine, je nastala još 1999. godine.

 

Zar nije to odlika istinskih pisaca da pristupite sistematično izradi nekog djela? 

- Ja sam ipak realna i mislim da bi o tome najbolje odgovorili naši čitaoci.

    

Do sada ste objavili 13 knjiga, od toga zbirke poezije, priče, romane, koji su prevedeni i na strane jezike. Poznato je da ste dobili i brojne narade. Izdvojili bi nagradu za cjelokupno stvaralaštvo na međunarodnom festivalu Stara maslina u Baru. U Vašim djelima su zastupljene različite tematike i simboli. Da li nastojite da se izrazite kroz simbole? 

- Svako čitanje nekog djela otvara svoju slojevitost značenja i različito doživljavanje. Svi neko djelo doživljamo na svoj način. Zbog toga je neophodna analiza u kojoj dolazimo do istine o djelu. Međutim, mislim da kada neko piše ne razmišlja mnogo o simbolima, već iznosi priču i poslije toga dolazi njeno dotjerivanje i stilizovanje, a to je i najteže. Knjige koje ne komuniciraju sa djecom i ne postupaju kao jednaki sa jednakima, koje im ne zaokupe pažnju svojom živošću i ne zapnu im za oko svojim slikama, te knjige do kojih djeca ne mogu da dođu i ne razumiju ona ih i ne priznaju. Tako sam vodila računa da u knjigama imam i dobre slikare i ilustratore.

 

Izgleda da ste to posebno uradili sa knjigom Gorska bašta? 

- Knjiga je urađena u saradnji sa našom istaknutom umjetnicom Tijanom Gordić, koja je uradila slike za svaki cvijet koji se pominje u ovoj bajkovitoj priči o Crnoj Gori. Pri čemu je veoma pomogao poznati botaničar Danijel Vincek, koji je dao stručne savjete o bilju. A sama priča je ranije nagrađena na festivalu u Sarajevu. Izdavač je JU Ratkovićeve večeri poezije, a suizdavači su Radio Bijelo Polje i Centar za kulturu ''Vojislav Bulatović Strunjo'', dok je podršku pružilo Ministarstvo kulture.

 

Svakom gradu ste posvetili po jednu biljku? 

- Iako smo još '99 i 2000-te, počeli da stvaramo ovu knjigu, ja i Tijana smo se uz konsultacije sa Vincekom trudili da odaberemo prave biljke za sve opštine. Tako smo nastojali da ostavimo i poruke za djecu.

 

Koja je to poruka za mlade, da li da više čitaju? 

Odrasli treba da izađu u susret mladima. Da im se posvete i podstaknu ih i za čitanje i druge aktivnosti koje im mogu koristiti. Mislim da treba odvojiti posebne dane za čitanje u školama, kao što to postoji u nekim državama. Djecu ne treba tjerati da čitaju knjige koje ne vole. Mnoge knjige koje su u programu možda ne odgovaraju tom uzrastu. Zbog toga i piše da su to predložena djela i nastanik ima mogućnost i pravo da knjigu prilagodi uzrastu učenika i njihovom interesovanju.

 

Čini se da je Vaš stav da odrasli mogu da inspirišu, podstaknu i i usmjere mlade i tako im omoguće ljepšu budućnost. Da li je to jedan od razloga zbog čega ste počeli da stvarate? 

Jedan od razloga je ta potreba da čovjek nešto, što nosi u sebi, stavi na papir. Čini mi se da je kod mnogih pisaca u pitanju ta unutrašnja potreba. Mnoge pisce motiviše zavičaj, rijeka. Posebno možemo izdvojiti Rista Ratkovića. Ali je to sve ostalo i nama i našim generacijama. Ja sam imala sreću, ne samo da imam te svete vode Lima, nego tri rijeke. Odrasla sam kod Bistrice i Ljuboviđe, koje su ulivaju u Lim. Te rijeke, ali i polja i šume, priroda, koja je izgradila želju za komunikacijom sa živim bićima.

 

Kod Vas se u djelima osim prirode pojavljuje i komuniciranje sa neživim i mitskim bićima? 

I to su izdanci prirode. Kada su u pitanju mitska bića tu se može pronaći razlika između bajke i fantastične priče u današenjem smislu. Kod bajke, u kojoj se pojavljuju vile, divovi, čarobni štapići, čudovišta, čak i zla, ali čitalac se na kraju raduje kada je zlo kažnjeno. Ali u fantastičnoj priči, poput onih koja se objave u zbirkama za REFESTICON, čudovište donosi strah prije svega junaku, a to se prenosi i na čitaoca.  

 

Šta možemo u skorije vrijeme da očekujemo da će se pojaviti od Vas? 

Već imam u pripremi knjigu dramskih igrokaza za mlade kroz čije dijaloge učenici stiču osnovna pravila o ponašanju. Jer se primjećuje zapostavljenost vaspitne uloge. I u ovoj knjizi ćemo imati ilustracije u vidu stripa, koje će pripremiti učenice srednje likovne škole. Takođe, u pripremi je i knjiga koja obrađuje simbole u bajkama i uopšte fantastici.

 

 

AUDIO SNIMAK EMISIJE

 

Autor i voditelj: Dragić Rabrenović

Tonska realizacija i obrada teksta: Sanida Kajević

Foto i video: Vladimir Jelić

 

Lokalni javni emiter Radio Bijelo Polje serijal Miris lišća orahova realizuje u saradnji sa javnom ustanovom Ratkoviće večeri poezije.