BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE

Problem govora mržnje i dezinformacija prisutan je već tridesetak godina u medijima na našim prostorima, ali se čini da je posebno sada izražen i da smo došli do tačke kulminacije, ocijenila je prof. dr Nada Torlak iz Beograda.

U telefonskom intervjuu za emisiju “Mediji i građani”, Torlak je istakla da je riječ o veoma kompleksnom problemu, te da je sve više govora mržnje i agresije u medijima.

“Sa tim problemom se suočavamo već tridesetak godina, on postaje sve intezivniji kako vrijeme prolazi, a čini mi se da smo već došli do jedne tačke kulminacije, jer sve je više agresije i govora mržnje u medijima, a mediji nijesu nastali zbog toga, niti su bili, bar ne u ovoj mjeri, na taj način orjentisani i nastrojeni. Prije svega, problem je što olako uzimamo te termine -  govor mržnje i jezik mržnje, a još veći je problem kada on dospije u javni diskurs, kad ode u etar, kada se pojavi u štampanim medijima, jer onda dobija jednu sasvim drugu dimenziju i mnogo teži oblik nego, u svakodnevnom govoru”, kazala je prof. dr Torlak.

Ona je kazala da je problem govora mržnje i širenja dezinformacija prisutan i u drugim zemljama, ali da je daleko izraženi u zemljama u tranziciji.

“I čini se da je je do toga došlo sa pojavom tabloida, koji su nastali pod raznim uslovima i koji pogoduju društveno političkoj situaciji kakva je u našem regionu, a i šire. Ali, mi svi imamo obavezu kao društvo u tranziciji da izmijenimo govor mržnje, da naše standard usklađujemo sa onima koji se primjenjuju u Evropskoj uniji, međutim, to ne činimo na pravi način. Takođe, znamo da postoje i zakoni kojima se izričito zabranjuju takve radnje, posebno podsticanje diskriminacije, ali izgleda da se ne implementira na pravi način, te da se takvo ponašanje rijetko kada sankcioniše”, navela je prof. dr Torlak, dodajući da je problem govora mržnje i dezinformacija prvo uočen u Americi, kada je ova pojava i zakonski regulisana još 1966. godine.

Prof. dr Torlak istakla je i da primjere govora mržnje i širenja dezinformacija najčešće pronalazimo u online medijima, iako su prisutni i u drugima.

“To je pokazalo istraživanje koje je prije tri godine sproveo Centar za profesionalizaciju medija. Prilikom istraživanja došli su do podataka da se  svakog dana u osam dnevnih novina i na dvadeset portala pojavljuje tekst koji sadrži jezik mržnje. Dakle, zastrašujući podatak svakodnevno imamo u štampanim medijima, a taj problem je čak šest puta više izraženiji u onlajn medijima. Primijećeno je i da su mediji sve skloniji senzacionalističkim naslovima, te se često pojavljuju nastpisi - horor, šokantno, nezabilježeno, nezapamćeno, dakle, sve je predimenzionirano, pa čak i vrijeme”, pojasnila je ona.

Iako postoje profesionalni standardi, etički kodeksi, savjeti za štampu, REM, udruženja novinara, prema riječima prof. dr Torlak, profesionalnih novinara ima sve manje i manje.

“Novinari se često ne ponašaju profesionalno, da li zbog toga što nijesu dovoljno kvalifikovani ili ne poznaju neku materiju, ili je pak rioječ o brzini, pa ne stižu da provjere neku informaciju ili su jednostavno pod pritiskom i uticajem onoga u čijim je rukama određeni mediji. Tako da mnogi mediji umjesto da budu poslednja brana demokratije, da djeluju u službi građana, da pruže kvalitetnu, objektivnu i pravovremenu informaciju, oni su u službi političkih partija, raznih grupa, uticajnih lobista. Zbog toga imamo tako zagađen medijski prostor, a prva žrtva  svega toga je istina”, poručila je prof. dr Torlak.

Naglasila je i da veliki problem predstavlja to što građani, odnosno konzumenti medijskih sadržaja, nijesu dovoljni medijski pismeni, ali i poručila da to nije jedino rješenje ovog problema.

“Običnom građaninu je teško  da se snađe u situaciji kad je bombardovan informacijama. Koliko nije dobro kad imamo manjak informacija, toliko nije dobar ni taj vulkan informacija, koje mi ne možemo da obradimo. Zbog toga smo postali rezistentni na nesreću, na nasilje, a imamo i novo pravilo u novinarstvu -  što je gore to je bolje. Dakle, što su vijesti negativnije to je bolje za taj portal ili novinu, na taj način ljudi postaju rezistentni, nemaju empatije prema nekim nedaćama, jer lošu vijest sustiže možda još gora i lošija, a mi nemamo vremena da zastanemo i da se zamislimo nad nečijom sudbinom. Takođe, čitaoci koji nijesu medijski pismeni teško mogu razdvojiti šta su ‘fake’ vijesti, šta su dezinformacije, šta su spinovi,a šta objektivna vijest. Ali, ljudi, posebno one starije generacije, i dalje vjeruju medijima i novinarima, dok su sa druge strane mladi jednostavno nezainteresovani”, navela je prof. dr Torlak.

Poručila je i da je ovakvo stanje u medijima neodrživo, te da se nada da će vrlo brzo doći do promjene u svijesti ljudi, ali i političke volje, kako bi imali bolje medije i bili bolje informisani.

“Kao što sam i ranije kazala, postoje ministarstva koja se bave informisanje, udruženja novinara, regulatorna tijela, kodeksi, zakoni, ali je je problem što se ne implementiraju na pravi način, pa gotovo svakodnevno nalazimo primjere govora mrženje i dezinformacija u medijima. Čini se da nažalost ne postoji politička volja da se to promijeni, ali se ja ipak nadam da ćemo u što skorijem periodu opet moći da govorimo o medijima koji su tu da nam pojasne i olakšaju stvarnost, a ne da nam je komplikuju i zamagljuju”, poručila je prof. dr Torlak.

Podsjetimo, emisija „Mediji i građani” emituje se u okviru projekta „Sprečavanje govora mržnje i širenja dezinformacija u medijima“, koji Radio Bijelo Polje realizuje uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore.

Realizacija emisije: Sanja Dulović, Sanida Kajević, Vladimir Jelić

Foto: arhiva RBP