Transumanizam je filozofija i kretanje koje se bavi unapređivanjem ljudskog bića kroz tehnološke, i intelektualne modifikacije. Procjena o tome da li je i koliko transhumanizam štetan ili koristan varira između pojedinaca i grupa te smo odgovore potražili od dr Bojana Jovanovića iz Istorijskog instituta u Podgorici.
Jovanović je u emisiji Radija Bijelo Polje „Transhumanizam, mladi i nauka“, kazao da je tema transhumanizam, kontraverzna, ali veoma značajna i naglasio da se bez teorije evolucije ne može razumjeti transhumanizma. U svojoj knjizi „Tranhumanizam: Čovjek poslije čovjeka„ bavio se temom transhumanizma i njegovog uticaja na cjelokupno čovječanstvo.
„Prema evolucionistima starog kova čovjek je nastao evolucijom i samim tim on predstavlja neki cilj evolucije i istovremeno završetak procesa evolucije. Međutim, prema transhumanistima stvari uopšte ne stoje tako. Ono ključno kada su njihove ideologije u pitanju, je da se sada proces evolucije nastavlja.Prema tome, čovjek više nije vrhunac ni cilj evolucije, veće je on samo jedna stepenica, jedna međufaza između majmunolikih likova i nekog budućeg čovjeka koji tek treba da nastane“ istakao je Jovanović.
Transhumanisti smatraju da bi taj pravac mogao pomoći čovjeku u prevazilaženju nekih fizičkih i kognitivnih ograničenja poput invaliditeta ili nekih bolesti, međutim, Jovanović smatra da naličje transhumanizma ipak prevladava.
„Na osnovu onoga što sam ja zaključio o toj ideji na osnovu višegodišnjeg iszraživanja loše strane transhumanizma preovladavaju.Ja se tu negdje slažem sa Frensisom Fukojamom koji kaže da je transhumanizam „najopasnija ideja koja se ikada pojavila na kugli zemaljskoj ili bilo gdje, a ako mene pitate ove privlačne strane transhumanizma, predstavljaju vrh ledenog brijega i gotovo da imaju neku marketinšku dimenziju“ istakao je Jovanović.
Jovanović je naglasio da transhumanizam u komunikacijskom smislu podrazumijeva veću ineraktivnost, ali i veću kognitivnost te da bi se postigla veća interaktivnost kroz kognitivnost neophodne su interplantacije.
„To u operativnom smislu znači odnosno, značiće ukoliko transhumanizam kao skup ideja bude preuzela, da tako kažem, vlast nad realnošću, ugradnju mikročipova i implantata, koje ne sporim, ako je riječ o implantatima koji pomažu kao u slučaju invaliditeta, taj humani medicinski dio transhumanizma niko ne spori. Ali, kada su u pitanju neuroimplantati to već otvara neka etička pitanja, tako da ta koborgizacija ljudi koju transhumanizam podrazumijeva kao nešto rutinsko po meni je veoma sporno. Na primjer imate britanskog profesora Kevina Vorvika koga nazivaju prvi kiborg u svijetu koji je sebi ugradio čitav niz implantata i mikročipova i evo ja predlažem da pogledate kako taj čovjek sada izgleda“ kazao je Jovanović.
On je takođe istakao da ovaj pravac ima veliku primjenu kod mladih, kod kojih je, kako je kazao, najveću primjenu našla estetska i plastična hirurgija.
„Kada pogledate koliko su ljudi, ne samo mladi ljudi, spremni da prihvate te implantate koji se tiču estetike i tjelesnih promjena, vidite da je to samo neka vrsta uvoda u transhumanističku praksu i realnost. To u stvari predstavlja jednu operativno, psihološko i društveno privikavanje ljudi da to postaje uobičajena stvar da se pristaje na prihvatanje čitavog niza tih implatata, odnosno ugradnje određenih dodataka u ljude, njihova tijela, ruke, glave kako bi oni postali poboljšani. A zamislite samo kada bi se radilo na fizičkoj unaprijeđenosti šta bi se tek desilo“ kazao je dr Jovanović.
Serijal „Transhumanizam mladi i nauka“ realizuje se u sklopu projekta Refestikon 2023 Transhumanizam
Realizator je Radio Bijelo Polje, a pokrovitelji Ministarstvo kulture i medija Crne Gore i Opština Bijelo Polje
U realizaciji emisije učestvovali su Tanja Dangubić, Sanida Kajević, Danijela Radović i Vanja Šabanović
