Čulo mirisa je jedan od naših najbogatijih prozora u svijet oko nas. Igra vitalnu ulogu u onome što okusimo, našim društvenim interakcijama, pa čak i pomaže nam u otkrivanju potencijalnih opasnosti.

Ali prijetnja u vazduhu koji udišemo možda nagriza naše mirisne moći.

Mnogim ljudima je Covid-19 pokazao kako je to izgubiti čulo mirisa. Poznat kao “anosmija“, gubitak mirisa može imati značajan učinak na naše opšte dobro i kvalitetu života. Međutim iznenadna respiratorna infekcija može dovesti do privremenog gubitka ovog važnog čula, vaš miris je možda godinama postupno nestajao zbog nečeg drugog – zagađenja vazudha piše BBC Future.

Izloženost malim česticama onečišćenja u vazduhu, koje uglavnom nastaju izgaranjem goriva u vozilima, elektranama i našim domovima – ranije se povezivala s “olfaktornom disfunkcijom”, ali obično samo u radnim ili industrijskim okruženjima. No nova istraživanja sada počinju otkrivati prave razmjere i potencijalnu štetu uzrokovanu onečišćenim zrakom koji udišemo svaki dan.

Izlaganje zagađenju

Na donjoj strani našeg mozga, odmah iznad nosne šupljine, nalazi se olfaktorni bulbus. Ovaj osjetljivi komadić tkiva ispunjen je živčanim završecima i neophodan je za iznimno raznoliku sliku svijeta koju dobivamo iz našeg osjetila mirisa. To je takođe naša prva linija obrane protiv virusa i zagađivača koji ulaze u mozak. No, s ponovljenim izlaganjem zagađenju, te se brane polako troše.

 "Naši podaci pokazuju da postoji 1,6 do 1,7 puta veći rizik od razvoja anosmije s dugotrajnim izlaganjem opasnim česticama",  istakao je rinolog na Medicinskom fakultetu u Baltimoreu. U postocima, to je povećanje od 160% do 170%.

Jaki mirisi

Jednostavno pitanje na koje je u svom istraživanju želio odgovoriti bilo je sljedeće: živi li neproporcionalan broj pacijenata s anosmijom u područjima s većim zagađenjem? Donedavno malo znanstvenih istraživanja na ovu temu uključivalo je jedno meksičko istraživanje iz 2006., koje je upotrijebilo jake mirise kave i narandže kako bi pokazalo da stanovnici Mexico Cityja – koji se često bori sa zagađenjem vazduha – obično imaju lošiji osjećati mirisa od ljudi koji žive u ruralnim područjima zemlje.

Anosmija

Uz pomoć kolega, uključujući ekološkog epidemiologa Zenju Zanga  koji je izradio kartu historijskih podataka o onečišćenju vazduhana području Baltimorea, Ramanatanje postavio studiju slučaja kontrole od 2690 pacijenata koji su bili u bolnici Džon Hopkins tokom perioda od četiri godine. Oko 20% imalo je anosmiju i većina nije pušila (što je važno jer je to navika za koju se zna da utiče na čulo mirisa).

Utvrđeno je da su nivo zagađenja vazduha znatno više u četvrtima u kojima su živjeli pacijenti s anosmijom nego u  zdravim učesnicima i ontrolne grupe. Čak i kada su prilagođeni prema dobi, spolu, etničkoj pripadnosti, indeksu tjelesne mase, korištenju alkohola ili duhana, nalazi su bili isti. Čak i mala povećanja izloženosti česticama onečišćenja iz okoline može biti povezana s anosmijom.

Otkriće je potvrđeno u drugim dijelovima svijeta u studijama objavljenim ove godine. Jedna nedavna studija u Bresciji, u sjevernoj Italiji, na primjer, otkrila je da su i tinejdžera i mladih odraslih postali manje osjetljivi na mirise što su više bili izloženi dušikovom dioksidu – još jednom zagađivaču koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva, posebno iz motora vozila. Drugo jednogodišnje istraživanje u Sao Paulu, Brazil, takođe je pokazalo da ljudi koji žive u područjima s većim zagađenjem česticama imaju oslabljen osjećaj mirisa.

Izvor i foto: Kolektiv. Me

Tekst objavila: Ljilja Brajković