Nina Andrejević, Malina Vojvodić, Rajna Šćekić, samo su neke od uloga koje je Snežena Savić odigrala i po kojima je publika pamti. Iako je više od telvizijske glumice, Snežanu publika širom regiona i dalje doziva po nekoj od tri junakinje serija Siniše Pavića. Odigrala je i brojne role u pozorištu i na filmu, a snimala je albume pa je obožavaoce stekla snimajući hitove u pop i narodnom maniru.

Važili ste i dalje važite za jednu od najljepših glumica u regionu. Koliko Vam je ljepota pomogla, a koliko odmogla u karijeri?

“Ljepota je uvijek prednost, ali nije odlučujuća. Nemate nikakve garancije da ćete preko nje uspjeti da zadržite neki status, da ćete ostati, opstati. Vi se morate dokazati na jedan drugi način. Vi morate iz sebe da crpite i neke druge kvalitete, da tragate po sebi, da pružate sadržaj ili talenat ili obrazovanje. Rad. Neprestani rad na sebi. Naravno u ovom poslu je i sreća bitna, kao i u svakom u životu. Da budete na pravom mjestu u određeno vrijeme, da dobijete pravi posao. Uslovno rečeno, pravu ulogu kod pravog reditelja. Da to bude nešto što je sveukupno uspješno, cio taj projekat, a onda i vi u tom projektu da budete dobri, odlični”.

Televizijska publika Vas najviše zna po ulogama Nine Andrejević u “Boljem životu” i Maline Vojvodić u “Srećnim ljudima”. Šta su Vam donijele te uloge?

“Donijele su mi veliku popularnost i afirmaciju. Ne mogu da kažem da mi nisu drage. Ostavila sam pečat i ljudi me znaju i kao Malinu Vojvodić i kao Ninu Andrejević i kao Rajnu iz “Porodičnog blaga”. Iako sam igrala i majku Vuka Karadžića, Đurđinu Pašić, ženu Nikole Pašića, igrala sam i Koštanu, to je moja prva velika uloga. Igrala sam i na filmu, u “Padu Italije” Lordana Zafranovića, i u “Život je lep” Bore Draškovića, koji su umjetnički filmovi. Igrala sam i u takozvanim komercijalnim filmovima, “Žikine ženidbe”, “Dinastije” i slične stvari…”

Živimo li danas živimo neki bolji život i da li smo srećniji ljudi?

“Nadam se da će doći to vrijeme kada ćemo svi biti srećni. Mi smo generacije koje su već prošle neki svoj zlatan period, ali ja zaista mladoj generaciji, želim da uđe u taj jedan lakši i bolji život”.

Bavite se i muzikom. Snimili ste preko deset albuma, ali nekako najpopularnija pjesma je “Topolska 18” iz serije “Srećni ljudi”. Šta za Vas znači ta pjesma? Kakva Vam sjećanja budi?

“Voli narod tu pjesmu. Ljetos sam bila u Vranju, na Danima Vranja, i Čeda Marković i ja smo imali nastup na trgu, pred publikom, i nevjerovatno da pored svih tih brzih, atraktivnih pjesama, koje su u južnjačkom ritmu, najbolje je prošla “Topolska”. Iako je balada, publika se vezala za nju. Vjerovatno i posredstvom serije i tog tako čestog preslušavanja se nametnula. Ja je volim, ostala je u sjećanju”.

Šta biste izdvojili kao najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri?

“Najveći uspjeh je to što sam trajala do sada. Kad čovjek traje, kad ima godine iza sebe, da radi, da nema pauze velike, da nema velikih promašaja i da je pristutan. To je već uspjeh u našoj sredini”.

Kajete li se zbog uloga koje ste odbijali?

“Ima uloga i sjajnih reditelja koje sam odbijala, jer prosto nisam mogla da stignem na sve i da se odazovem svakom pozivu”.

Kakvi su Vaši planovi za budućnost?

“Nemam neke velike, grandiozne planove. Ja sam skromna po svom psihofizisu, unutrašnjoj prirodi. Imam nekih planova, kad dobijem šansu, kad me pozovu da igram nešto. Sad treba da radim nešto u pozorištu, jednu sjajnu, veliku ulogu. To bih voljela da uspije, i sve ono što ću dobijati. Volim sad pozorište, nisam stigla da se tu potrošim na način na koji treba glumac da se potroši. Glumac treba da radi stalno, ne sme da odbija. Svi kažu da treba znati i odbiti nešto. Ja smatram da što više rade da je to bolje”.

Šta biste poručili mladim kolegama i svima onima koji žele da se bave umjetnošću?

“Poručila bih da budu istrajni i da idu iz sebe. Da ne imitiraju nikog, da nemaju uzore u smislu da bi ih na neki način podražavali, nego da idu iz sebe, iz svoje individualnosti, iz svoje autentičnosti. Da budu posebni, jer kao posebni mnogo će ranije biti primijećeni nego da imaju uzore koje će slijediti, čije će osobine imitirati, jer i najbolja kopija je gora i od najgoreg originala”.

Izvor: Cdm