Crna Gora vraća Leontinu na scenu

Pjevačicu Leontinu Vukomanović godinama gledamo u žiriju Pinkovih zvjezdica, na dječjim festivalima, manifestacijama koje hor „Čarolija“, čiji je osnivač, uljepšava svojim glasovima, ponekad gostuje u televizijskim emisijama i to je sve.

Teško je sjetiti se kada je posljednji put bila na sceni, a da iza nje nije bila „Čarolija“. Pitanja o tome da li joj nedostaju aplauzi i adrenalin koji estradni život donosi odavno joj niko ne postavlja, jer je još u vrijeme kad je njena pjevačka karijera bila na vrhuncu, rekla da nema namjeru da predugo ostaje u tom svijetu. Kad se sve to ima u vidu, informacija da će Novu godinu dočekati pred publikom, u luksuznom hotelu u Petrovcu, zvuči kao veliko iznenađenje. Kakvo se to čudo desilo, pa je prihvatila takav angažman, otkrila je u intervjuu za Story: 

“Sticajem okolnosti bila sam gost, domaćin i voditelj dječjeg programa kada je Turistička organizacija Crne Gore predstavljala svoju ljetnju ponudu. Toliko je bila dobra atmosfera da su čelni ljudi te institucije i Ambasade Crne Gore riješili da, po uzoru na svjetske manifestacije, naprave novogodišnje veče sa eminentnim muzičkim zvijezdama, a kakvo bi ono bilo kad ne bi imalo svog domaćina. Mene su prepoznali kao domaćicu te večeri, a s obzirom da su svi učesnici moje drage kolege, najave će obilovati i personalnim pošalicama. Sa zadovoljstvom sam prihvatila njihov prijedlog, kao i onaj da nešto otpjevam. Prvi put neću pjevati zato što radim, već onako, za svoju dušu”, objasnila je Leontina.

Pop pjevačica i pedagog, iz estradnog posla se povukla jer je smatrala da ženi nije mjesto na sceni kada pređe 30. 

“Kada sam ulazila u estradni svijet, imala sam jasan cilj – da izgradim ime, plasiram svoju muziku i da se kolegijalno povežem sa izvođačima koji će publici predstaviti moju muziku. Danas moje pjesme pjevaju i Željko Joksimović, i Marija Šerifović, i zvijezde narodne muzike, kao što su Saša Matić ili Sanja Đorđević“.

Na pitanje šta u šou biznisu nije za ženu, Leontina kaže:

“Neko voli kafanu, a meni smetaju buka, dim i sve ostalo što ona podrazumijeva. Kad poželim da negdje izađem, biram lokale u kojima s ljudima mogu da razgovaram. Samim tim što mi privatno ne prijaju mjesta na kojima je gužva, nisam voljela ni da radim u njima. Danas je više koncerata nego devedesetih, kada su bili dominantni nastupi po klubovima, ali ni sada pjevači ne idu kući u ponoć, već u zoru. Željela sam da ostanem u muzici, ali kao kompozitor i to sam ostvarila, a budući da sam se školovala za muzičkog pedagoga, divno se uklopila dječja muzička priča, od hora ‘Čarolija’ preko istoimenog festivala i drugih manifestacija, do toga što sam pomoćnik direktora Dječjeg kulturnog centra”.

 

Izvor: 

Foto: Petar Đorđević