Države koje su najviše žurile iz YU, najemotivnije reaguju na Igra rokenrol

Prije skoro 40 godina nakon koncerta grupe Leb i sol, u kafani “Mornar” nastala je rok grupa Električni orgazam. Ovaj bend “novog talasa” preživio je nekoliko država i nešto manje ratova. Za to vrijeme, sve se promijenilo, ali kako frontmen benda Srđan Gojković Gile kaže za B92 “to je sve neizbježno i prirodno”.

Njihova pjesma “Igra rokenrol cela Jugoslavija” (1988.) govori zapravo o tome kako je Električni orgazam konačno mogao da svira rokenrol na cijelom prostoru te države, što ranije nikada nije bio slučaj. Međutim, ubrzo je došlo do raspada te države. Kako kaže Gile, taj period bio je izuzetno težak, kako za njega lično, tako i za bend koji je “strpan u neku vrstu geta, kad više nisu mogli da sviraju na cijelom tom prostoru”.

“Cio taj nacionalistički koncept, koji je bio osnova za rušenje te države, meni je uvijek bio stran i dalek. Ja nikad nisam bio u fazonu da pravim diskriminaciju ljudi po nacionalnoj pripadnosti, boji kože, seksualnom opredjeljenju i slično. Za mene, ljudi su skup pojedinaca i imao sam i još uvijek imam dobrih prijatelja koji su različitih nacionalnih grupa”, ističe Gile.

Ipak, kaže on, kada se ova pjesma pusti danas, upravo publika iz država koje su najviše žurile da napuste Jugoslaviju, poput Slovenije i Hrvatske, najemotivnije reaguje na tu pjesmu.

“To je sad, čini mi se, dobilo opet neko drugo značenje. To je nešto što je sputavano i predstavljano u negativnom kontekstu u tim zemljama, pa je sad postalo kao neka vrsta pobune protiv takvog načina razmišljanja, protiv represije”, objašnjava frontmen Električnog orgazma.

Kaže da on nije nostalgičan, ali primjećuje kod dijela mlađe generacije taj sentiment.

“Naravno, to je dijelom žal za prošlosti koju nisu doživjeli, nekog vremena za koje su čuli da je bilo ljepše, mirnije, kreativnije”, ističe Gile i dodaje da se stalno okrećemo nekim starim vremenima jer ljudski um uvijek uljepšava prošlost.

“Njegova priroda je da teži da zaboravi loše stvari, a da pamti samo lijepe. U suštini, to je velika iluzija, koje moramo postati svjesni”, naglašava on.

Frontmen jednog od najpoznatijih bendova “novog talasa” kaže da ne postoji šansa da se na našoj muzičkoj sceni pojavi neki novi “novi talas”.

“Novi talas je bio rezultat specifičnih okolnosti. Društvenih, socijalnih, ekonomskih, artističkih, koje su bile aktuelne u tom trenutku. Mislim da nije moguće da se sve te okolnosti ponove na isti takav način, istorija ne funkcioniše tako, iako se neke stvari naizgled ponavljaju, ipak je sve to drugačije.”

Kaže da današnje vrijeme možda može da izrodi neke zvijezde u rangu njegovih pokojnih kolega Milana Mladenovića, Magi, Čavke, Vlade Divljana, Dina Dvornika, ako je riječ o bilo kom žanru, ali u rokenrolu teže.

“Ljudi su oduvek kroz istoriju imali potrebu da idealizuju izuzetne pojedince i da ih obožavaju, tako mi funkcionišemo, kao ljudska vrsta”, objašnjava muzičar i prisjeća se vremena kada su njegove kolege jedan za drugim napuštali ovaj svijet, mnogi od njih i prije nego što je trebalo.

“Sa jedne strane, teško je kad ode neko sa kim si blizak, ali, to je zbog vezanosti. Vezanost uvijek rezultira patnjom, ona je uzrok. Sa druge strane, mi pokušavamo da ne gledamo istini u oči, jer nas plaši, a ta istina je da smo mi smrtna bića, svi smo se u nekom trenutku rodili, i svi ćemo u nekom trenutku umrijeti. Glavno pitanje je to kako mi doživljavamo smrt. Neko je doživljava kao totalnu anihilaciju. Ja ne, za mene je to samo još jedna promjena, možda malo drastičnija, ali svejedno promjena”, kaže Gile.

Izvor: Cdm