Još pjevam kao da me Oliver sluša(video)

Nakon duže pauze na sceni i tišine u medijima Zlatan Stipišić Gibonni je sinoć posjetio Sarajevo Film Festival i govorio za Klix.ba. U okviru posjete je najavio i novi koncert koji će održati na drugačiji način, a posebnu emotivnu notu intervjuu je dalo njegovo prisjećanje na Olivera Dragojevića, najbližeg prijatelja i člana porodice.

Gibonni se u julu prošle godine, nakon naporne radne sezone, zaputio na odmor, planirajući da se vrati početkom septembra. Ali, krajem jula je svijet napustio jedan od najboljih umjetnika u regionu Oliver Dragojević. Slomljen odlaskom prijatelja, djelomično se povukao sa scene i u narednoj godini održao je samo dva koncerta u intimnijoj atmosferi.

“Posljednji koncert koji smo imali u Sarajevu smo radili Oliver i ja zajedno. To mi je veoma emotivna uspomena, poslije toga smo svirali samo u Ljubljani i Mostaru… i to je bio kraj. Mnogo puta su me kontaktirali u posljednjih godinu dana i tražili da dođem. Ne znam kako da ikome to objasnim, teško je. Toliko je dobro bilo kad smo svirali skupa, publika je bila divna. Sve je bilo puno emocija”, započinje Splićanin razgovor za Klix.ba.

Kaže kako sada drugačije gleda na stvari, planira da održi koncert u Sarajevu krajem godine, ali ističe da će to biti u nekom manjem prostoru koji može primiti maksimalno 1.500 ljudi. Posljednju godinu iskoristio je da piše pjesme, obilazi neke muzičke studije i odmara.

“Interesantno je to snimanje, ono što čuješ u mašti u glavi, što zamisliš, onda to čuješ i rođenim ušima. Zna se desiti da si zadovoljan, nekad zadovoljniji nego što si mislio da ćeš biti, a nekad je to ispod očekivanja. Ja imam posebnu publiku koja je vjerna, ali i zahtjevna. Ne moram pisati hitove, moram napisati pjesme koje će biti važne sada, ali i za pet, deset ili 20 godina. Žele da napravim nešto kako treba, a ne da bude samo dopadljivo”, s osmijehom priča Gibonni.

Nijedna njegova numera nema konkretan datum, ni adresu. To su sume osjećaja koje se nakupljaju godinama pa se dogodi momenat u kojem se svi oni sliju u jednu pjesmu i uklope kao savršena slagalica.

Vraćajući se na temu koncerata, Gibonni priča o posljednjem pojavljivanju na sceni, kada je pjevao u Veloj Luci, u spomen i čast Oliveru. Na spomen prijateljevog imena, pjevačevo lice poprima tužniji izraz. Još uvijek ga ne da zaboravu, iza njega je ostalo više od samo traga u beskraju.

“Godinu dana kako ga nema, kao da fali pola muzike, fali onih 50 posto”, sjetno kaže. Na momenat spušta glavu, zatim dodaje da od svega što je bilo pola nema. Ne zna da li će ljudi znati o čemu govori, nada se da će oni pravi razumjeti. Od momenta kada su se upoznali, Gibonni svaki koncert održava pjevajući kao da je Oliver tu sa njim. Jer je jedino tako prirodno, tako daje sve od sebe.

Nastavio je to i nakon Oliverovog odlaska. Ne radi tradicije, nego jer ga osjećaji tako vode. Zato je u Veloj Luci brisao suze dok je pričao o njemu. Glas mu je tada pukao, pričao je o svom najboljem prijatelju i činjenici da mu je velika čast pjevati na takvom koncertu.

“Imao sam viziju kako želim održati koncert u Veloj Luci, želio sam napraviti nešto posebno. Oliver nikada nije patio od ‘grandece’. To je riječ nas Dalmatinaca, izumrlih, jer se takvi izrazi više ne koriste. To je kada neko pati od veličine. Oliver je bio sve, samo ne to”, emotivno govori.

Kaže da bi Splitska legenda, da je živ, želio da sve bude jednostavno, da se s ljudima gleda u oči dok pjeva. Popularnost koju je postigao nije zvao, ona se sama od sebe desila. On se najbolje snalazio u tim nekim intimnim situacijama, smatra Gibonni.

“Rekao sam im, hajde da na koncertu sviraju njegovi prijatelji. Ljudi koje je volio. Mislim da je to puno važnije nego da događaj bude atraktivan. Ne znam…”, kaže.

Na kraju ističe kako bi volio da se njegove izjave vezane za Olivera predstave onakvima kakve zaista jesu, iskrene, duboke i prožete beskrajnim nedostajanjem.

Izvor: Cdm