Pedro Almodovar je zabavan na žurkama, ali žurke nisu uvijek zabavne njemu.

“Socijalizacija je počela da me istinski iscrpljuje s vremenom”, rekao je Almodovar u septembru na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu gdje je predstavio svoj posljednji film “Bol i slava”.

Bilo je neočekivano čuti ovakvu stvar od reditelja čiji su prvi filmovi poput “Zakona želje” i “Žena na ivici nervnog sloma” posjedovali duh sveprihvatljivosti, bez ikakvih pravila.

Zapanjujuće ličan film “Bol i slava” će to promijeniti za Almodovara: pošto se okušao u adaptacijama poput “Hulijete” (2016) i “Kože u kojoj živim” (2011), ali i vrtoglavih farsi poput “Ljubavnika u prolazu”, Almodovar se okrenuo svom unutrašnjem životu. Osvrt na želje i duboka osjećanja koja su ga oblikovala, ukorijenjena u tijelu koje je počelo da ga izdaje na izmaku srednjeg doba, “Bol i slava” je pritajeno remek-djelo koje sublimira njegovu karijeru.

Salvadora Malja, reditelja čiji je lik toliko očigledno zasnovan na Almodovaru da čak u filmu nosi upravo Almodovarovu odjeću i živi u replici njegovog stana, igra Antonio Banderas. Maljo je stekao ime kao tvorac senzacionalnih španskih seks-komedija, ali je sada toliko razoren bolom koji nosi starost da više nema energije da bilo šta stvara.

Bol uzima različite oblike, fizičke i duhovne. Malja muče učestale migrene i grčevi u leđima, a progoni ga veza koju su razorile droga i majka koju je, osjeća, iznevjerio. Sve Maljove boljke preuzete su iz Almodovarovog života, i ta iskrenost je Banderasa, dok je čitao scenario, zatekla nespremnog.

“Tu su stvari za koje nikada ne bih ni pomislio da će ih otkriti, ne čak ni svojim prijateljima”, kaže Banderas. “Pedro je veoma zatvorena ličnost.”

Almodovar je dugo zauzimao jednu od najprovokativnijih tačaka gledišta u modernoj kinematografiji. Nikada se ne plašeći da se dotakne društvenih i seksualnih tabua, redovno je svoje filmove nabijao srčanošću, komedijom, požudom i bojama.

Međutim, “Bol i slava” je nešto drugo. Mimo sve radosti, Almodovar je mnoge stvari sakrivao, naročito razmjere do kojih je morao da upravlja bolom na dnevnom nivou.

“Maljo ipak ne oplakuje svoju sudbinu, a ni ja nisam čovjek koji se žali mnogo”, istakao je Almodovar. Odlučio je da ne namjerava da ni trunku svog bola iskoristi da bi izazvao sažaljenje. Umjesto toga, on minut i dvadeset sekundi “Bola i slave” provodi navodeći sve svoje fizičke probleme.

Lako je uočiti šta je Banderasa obmanulo prije toliko godina kada je Almodovara prvi put sreo u jednom madridskom kafiću.

“Pojavio se sa tom crvenom plastičnom aktovkom i pričao – mnogo – kao da drži nekakav divni monolog”, prisjetio se Banderas.

“Poslije 20 minuta, ustao je, pogledao me i rekao mi: ‘Trebalo bi da se baviš filmovima. Imaš veoma romantično lice.’ I otišao.”

Almodovar je Banderasu ubrzo ponudio ulogu u svom narednom filmu, “Lavirintu želja”, a njihova saradnja koja će obojici donijeti svjetsku slavu traje već decenijama.

Almodovar je bio provokator, a Banderas njegova muška muza u tijelu seks-bombe; zajedno su živjeli živopisne živote u madridskim klubovima.

Godinama kasnije, kada je Almodovar počeo da piše “Bol i slavu”, ipak na umu za glavnu ulogu nije imao Banderasa: koja bi korist bila od glumčeve vitalnosti u takvoj umrtvljenoj ulozi?

“Bol je pasivan”, ističe Almodovar. “Nije lako snimiti nekog ko pati, koga boli – to nimalo nije filmski.”

A onda je Almodovar naišao na Banderasovu fotografiju iz perioda kada se oporavljao od srčanog udara 2017.

“Vidio sam na njegovom licu iskustvo bola, a to je bilo važno za ovaj lik”, rekao je Almodovar. Znao je da je pronašao svog Malja, a sada će – kakva ironija dostojna njegovih filmova! – Almodovar biti Banderasova muza.

Almodovar je bio iznenađen koliko i svi ostali kada je briznuo u plač posliednjeg dana snimanja pošto je zagrlio svog glumca. Uprkos činjenici da je toliko stvari u filmu snimio prema sopstvenom životu, Malja je na snimanjima pokušavao da tretira kao nekog odvojenog od sebe. Ipak, dok je grlio Banderasa, nije prestajao da plače.

Umiesto da ostane čvrst u svojim sedamdesetim godinama, odlučio je da se liši tog stoičkog stava. “Moram da se otvaram više.”

Istina je da je Almodovar uvidio da je njegov bol teško podijeliti. Istina je, takođe, da je u tom trenutku bilo još teže ne učiniti to

Izvor: Cdm