Đule Van Gogh: Mnogo više živimo za muziku, nego što živimo od nje

Za nekog čija karijera traje 3o godina rok muzičar Zvonimir Đukić Đule s neobičnim mirom prima veoma grube kritike, koje su često na granici uvrede.

Ali kada pogledate broj godina koje njegov bend ima iza sebe, broj albuma i pjesama koje su zauzimale prva mjesta na listama, turneje, priznanja, i – u današnje vrijeme najvažniji kriterijum – broj pregleda na Jutjubu, svi kritičari mogu da mu, baš tako ću reći – „pljunu pod prozor“.

„Prihvatam svaku zdravu i konstruktivnu kritiku“, kaže frontmen grupe Van Gogh.

“Ništa nam tokom proteklih godina nije došlo kao poklon i na to smo ponosni. Ostali smo svoji, na svom brodu, nekad na pučini nekad u luci, nekad u radosti, a nekad na muci. Sad kad se okrenem unazad, jasno je da sam čovjek s najviše mana u cijeloj ekipi. Tvrdoglav sam, a tvrdoglave inicijative nekad su znale da nas koštaju i više od onoga što smo kao bend bili spremni da iznesemo. Ili je možda samo tako izgledalo, jer danas je takođe jasno da smo izneli sve što smo zamislili. Nikada u karijeri ili bar njenom kreativnom aspektu, nije nam se dogodila situacija u kojoj bismo rekli: „OK neka uradi to neko drugi umjesto nas“. Čega god smo se prihvatili, znali smo sami to da uradimo sa maksimalnom profesionalnošću i do kraja. Nikada nismo naš život prepuštali tuđem neodgovornom metabolizmu”, kazao je Đule, poznat po duhovtišću, neposrednošću, uvijek internesantnim istupima u medijima, i energiji koja ne blijedi svih ovih godina:

“Energija je božanski prah. Bog je taj prah udahnuo u svakoga od nas, a na nama je da ga obnavljamo, bogatimo, jačamo, a ne da ga bacamo uludo, kao što, nažalost, ljudi često čine. Ne treba svakog dana pomalo da umiremo, nego bi trebalo svakog dana da se regenerišemo. I da pustimo energiju da slobodno struji kroz nas. Kada je zaustavimo, razboljevamo se. To se dešava kada nismo zadovoljni sobom, kada naše frustracije postanu jače od naše volje. Ne dozvoljavam da mi se to dogodi i ne dozvoljavam da me pobijedi opšta apatija. Ne dam se. Samo jednom ću živjeti u ovom obliku i ne želim da taj život potrošim pristajući i prilagođavajući se tuđoj lijenosti, apatiji i besmislu. Znam zašto sam ovdje, na ovoj planeti, znam šta je moj zadatak, odgovoran sam prema njemu, znam kako da ga ispunim i gledam da vrijeme provodim sa ljudima koji razmišljaju kao ja. Dakle, pozitivnu energiju crpim iz sebe samog, sa najvažnijeg izvora sa kojeg čovjek i može da je crpi. Naravno, razmjenjujem je sa ljudima sličnim meni, ali to je samo dopuna. Glavni izvor za sve, i dobro i loše, jeste u nama samima. Volim život, volim da uživam, volim da radim i da napredujem. Puštam svojoj kreativnosti na volju. Mijenjam se, jer sam svjestan da se ne može višedecenijsko ponavljanje jednog rifa i ritma nazvati kreativnim procesom. Osim u slučaju AC/DC“, rekao je Đole.

Muzičar ističe da ne razmišlja o povlačenju sa scene.

“Mislim da to nije pitanje racija, nego instinkta. Meni je muzika zamijenila potrebu za snom. Zašto bih tek tako prekinuo nit koja budi, vodi i čuva osjećanja?! Mnogo više živimo za muziku, nego što živimo od nje. Godine 1985. ušli smo u ovu priču bez imalo kalkulacija i očekivanja da će nam se i dio svega ovoga dogoditi. Prvi put kad smo se popeli na binu, znali smo da to je to. Vjerovatno ćemo isti takav osjećaj imati i kada dođe vrijeme da siđemo sa nje! Ništa više od Boga nismo tražili od tog prvog koncerta, a dogodilo se da priča, evo, još uvijek traje. Da, nekada se probudim i pitam sebe treba li mi sve ovo, međutim češće ne spavam od uzbuđenja u iščekivanju sirene kombija ispred kuće, kao znak za polazak na put. Još uvijek sam u svemu bez kalkulacija! Takav odnos je odavno probudio saznanje da ne postoji prepaid na slavu, uspjeh, kreativnost, ljubav. Ima toliko uspjelih, ali i promašenih pjesama, isto kao i ljubavi! Za promašene ljubavi kažu da su kao da čekaš brod na aerodromu. I onda odjednom, vrijeme provedeno u čekanju i nadanju, samo od sebe tek tako ode u vazduh i nestane. Onda odlučiš da promijeniš koordinate i počneš da čekaš avion u luci, kad niotkuda i ničim izazvano, desi se da ispred tebe sleti hidroavion – HIT”, ispričao je Đuke za Wine style.

Izvor:CdM