Bosiljčić: Da ne živim u Srbiji, živio bih u Crnoj Gori

“Greh njene majke”, “Ranjeni orao”, “Santa Maria della Salute”, samo su neki od projekata u kojima smo gledali Ivana Bosiljčića. Glumac karijeru gradi bez skandala i zapaženim rolama, a već neko vrijeme nastupa i kao pjevač po raznim pozorištima u Srbiji, Crnoj Gori i regionu. 

Oženjen je Jelenom Tomašević, pop pjevačicom raskošnog glasa, otac ćerke Nine, a svaki intervju iskoristi da napomene da je veliki vjernik i da podsjeti publiku da je vjera važna.

Iza svake umjetnosti nesumnjivo stoji strast. Biti glumac za Vas znači…

“Biti glumac za mene znači svjedočiti o životu karaktera koje igram na sceni, pred kamerama i ispovijediti nešto svoje”

Važite za čovjeka koji je jurio svoje snove. Postoji li nešto zbog čega bi bili spremni da ih se odreknete?

“Smatram da se svaka želja u životu ostvaruje ukoliko se dovoljno dugo čeka, traži, trudi. Želje ne napuštaju nas, mi napuštamo želje. Može se desiti da nam se za deset godina ostvari neka želja, a da smo zaboravili da smo to ikada željeli. Zato oči treba držati širom otvorene”.

Na kojim projektima ste trenutno angažovani?

“Trenutno sam na snimanju televizijske serije “Urgentni centar”, to je druga sezona medicinske drame, i izuzetno mi je zadovoljstvo da se pred publikom i pred društvom opet iznosi ova velika tema”.

Kao neko ko izuzetno njeguje poetiku kazane riječi, koji stih biste izdvojili kao najljepši?

“Stih moje drage koleginice Ljiljane Lašić iz pjesme Devojčici… “Oklevam da ti pišem pesmu, još si tako mala, a nije šala biti dete. Veliki svete, budi joj drug i povedi je u krug, u krug, kao Alisu u zemlji čuda”.

Imate li pred nastup neke svoje rituale?

“Imam. Volim da izdvojim vrijeme da se pred sobom, pred publikom i životom zahvalim što smo se uopšte sreli, jer u posljednje vrijeme baš imam razloga za zahvalnost”.

Izjavili ste da biste bili slikar da niste glumac. Koje umjetničko djelo Vas ostavlja bez daha?

“Poljubac” Gustava Klinta”.

Koja su književna djela, odnosno autori, doprinijeli oblikovanju Vaše ličnosti?

“Dostojevski, Vida Ognjenović, Ivo Andrić”.

Čija filmska estetika Vam je bliska, koje filmove možete gledati više puta? 

“Skoro svih ruskih reditelja, najviše Tarkovskog, Končalovskog i Nikite Mihalkova, a od naših sam zadivljen estetikom Emira Kusturice. Od filmova bih izdvojio “Ivanovo detinjstvo i Varljivo sunce”.

Koje vrijednosti njegujete u svojoj porodici?

“Trudim se da svaku prepreku tretiram kao izazov, da se borimo protiv straha jer je strah zapravo fiktivni neprijatelj. Trudim se da učim svoje dijete i da budem uzor svojoj supruzi kao častan čovjek i kao pravoslavac”.

A koje strahove u Vama budi savremeni način života?

“Pa najveća pošast savremenog doba je lijenost. Iako djeluje da smo svi užurbani, zaposleni, izbombardovani informacijama. To nas, zapravo, sve vodi duhovnoj a i fizičkoj lijenosti. Mislim da je to velika borba savremenog čovjeka”.

Roditeljstvo daje dublju i ljepšu dimenziju, šta je u Vama probudilo?

“Upotpunilo me je kao umjetnika i kao čovjeka. Biti otac je najljepša stvar na svijetu. Pritom ne mislim samo na biološko roditeljstvo nego i duhovno, ali i na bilo koji drugi vid roditeljstva”.

Čime Vas danas zadivljuje ćerkica Nina?

“Zadivljuje me svojom čistotom i konkretnim izjavama ljubavi. Djeca se ne stide da izjave ljubav”.

Prepoznajete li u Nini više sebe ili suprugu Jelenu?

“Prepoznajem nešto potpuno treće i nešto divno. Ona nije neki mali klon, ona je potpuno nova ličnost za ovaj svijet”.

Da li biste scenu podijelili sa suprugom Jelenom Tomašević?

“Sa zadovoljstvom, samo ako bude prave prilike za to”.

Koju destinaciju biste nazvali svojim energetskim mjestom?

“Hilandar na Svetoj gori, manastir Divijevo u Rusiji i Jerusalim, centar svijeta”.

Šta priželjkujete u budućnosti?

“U budućnosti priželjkujem samo stvari koje mi mogu biti na duhovnu korist. Da mi oči, um i srce budu široko otvoreni za nova prijateljstva, nove oblike ljubavi i da sve ostane u mjeri razumnog, bez velikih euforija, prevelikih potresa i prevelikih uspjeha”.

Kao društvu, šta nam danas nedostaje?

“Pokajanje i pričešće”.

Da ne živite u Srbiji, živjeli biste u…

“Grčkoj, Crnoj Gori ili Rusiji”.

Da li je srce nepobjedivo?

“Svako srce je pobjedivo, to je njegova najljepša karakteristika”.

 

Izvor: