Glumac Nenad Jezdić priznaje da mu je drago što je napustio grad, a da ga poljoprivredni poslovi čine zadovoljnim.

„Lako je meni da budem seljak, doduše ja se baš trudim. Nisam neko ko se lišio elemenatrnog truda. Često spomenem to: “Kadar stići i uteći i na strašno mjesto postojati”. Eto to je isto kao i sa monodramom “Knjiga o Milutinu”, koja je trajala sat i po vremena pred publikom. To je strašno mjesto. Isto tako strašno je i gore prijeteći sušu, nevrijeme. Prijeteći prirodu na neki način. Ali meni je sve to mnogo lakše nego autentičnim seljacima koje ja poznajem. Ograđujem se da bilo šta pričam na tu temu. Selo jeste malo moja romantičarska pobuda. Selo jeste neki idealan svijet po mom doživljaju i nadzorima života. Ali u posljednje vrijeme izbjegavam da sebe svrstavam i ravnjam sa onim pravim seljacima. Nisam dostojan toga“, rekao je glumac za „Blic".

Glumci su uvijek u stresu, pa na pitanje koliko to utiče na zdravlje, psihu, Jezdić odgovara:

„Ne znam odgovor da dam. Mi živimo takvim životom jer nismo svjesni potencijalnih posljedica. Ali, ako je čovjek u miru sa sobom i sa svojim najmilijima i najneposrednijim okruženjem, onda njemu posao i obaveze ne mogu ništa. Pogotovu ako čovjek radi posao koji voli. A ja radim posao koji volim. Izuzetno ga volim. Baš se osjećam ispunjenim, radnosnim i srećnim. Nedavno sam sa jednim drugarom pričao… Kada bi me sada neki vrhunski autoritet istine i spoznanja postavio ispred sebe i kada bi me pitao da li sam srećan, ja bih mu odgovorio: da.“

Izvor i foto:Kolektiv.me

Tekst objavila: Jasminka Mulić