Siniša Pavić: Srećni ljudi i Bolji život su i danas nekima konkurencija

“Vruć vetar“ i „Bolji život“ su obilježili period od smrti Tita do raspada Jugoslavije, „Srećni ljudi“ su pop-kulturni opis devedesetih, a „Porodično blago“ riznica referenci koju razumiju svi milenijalci. „Bela lađa” se može opisati kao parodija na savreno društvo kako u Srbiji tako i šire. Za sve navedene serije koje su gledali milioni, a mnogi ih gledaju i danas, odgovoran je Siniša Pavić.

Slavni scenarista kaže da njegove serije još uvijek, uprkos decenijama od njihovih premijera, mogu da budu konkurentne.

“To je borba za prazan prozor. Priroda i život ne tolerišu prazninu, popunjavaju je. Ovdje nema dovoljno praznine da bi je popunili oni kojima su „Bolji život“ ili „Srećni ljudi“ prejaka konkurencija i poslije 30 godina. Upravo je jedan od takvih koji su vam šaputali na uvo objavio u novinama srećnu vijest za gledaoce, da je vrijeme „da klasici kao što su „Bolji život“, „Srećni ljudi“, „Porodično blago“, ta naša srebrnina, ode u zasluženi trezor.“

Pavić ne može da izabere omiljenu seriju.

“Ima ljudi koji smatraju da je „Porodično blago“ najbolje napisano. Ja imam tu neke likove koji su stvarno izuzetno uspjeli i postali popularni, Đoša, Tika Špic, cijela porodica Stojković”, kaže Pavić navodeći da stvara “junake bez svojstva”.

“Takvi da na njima ne može da počiva priča. Netemperamentni, bez karaktera i kičme, takvi likovi ne mogu da budu nosioci bilo kakve zanimljive priče. Ja prije svega nastojim da stvorim lik koji na neki način nosi probleme savremenog čovjeka. Svi moji tekstovi na televiziji su pisani o našem savremenom životu. A to znači o stvarnim problemima „malog“ čovjeka, koji upravo ima ogromne probleme, najveće probleme ovog društva, koji u sebi nosi potencijal da bude žrtva, da bude pobunjenik ili da bude teret drugima oko sebe. Takav je bio Giga Moravac, takav je bio Šurda, koji traži neko zrno talenta u sebi. On traži da radi posao koji će voljeti – to je nešto što se izgubilo danas, kada ljudi prihvataju bilo kakav posao samo da mogu da žive. On je bio neka vrsta romantične lutalice koja traži neki smisao. Da bude čovjek, da se ispravi, da ga niko više ne potcenjuje”.

Izvor: Cdm