Edvard Kin (Edward Kean), je kanadski ribar koji traga za santama leda odlomljenim s grenlandskih glečera.

Šezdesetogodišnji kapetan ribarskog broda “Green Waters” isplovljava svakoga jutra u zoru i s još trojicom članova posade kreće u lov na svoje ”zlato” – sante leda. Time se bavi više od 20 godina i dobro zarađuje prodajući lokalnim kompanijama vodu koju dobije topljenjem ledenih gromada. Biznis mu ide ruku pod ruku s globalnim zagrijavanjem.

Ali težak je to posao. Dani su dugi, a ”žetva” nije laka. Do ove sante, koju je prvo primijetio na satelitskom snimku, morao je ploviti 24 kilometra. Da ”ubiju” vrijeme, članovi posade šale se na živopisnom lokalnom dijalektu – engleskom jeziku s irskim i škotskim primjesama.

Dvesetak eura za bočicu vode “Posada” u punoj sezoni, od maja do jula, prikupi oko 800.000 litara vode koju prodaju lokalnim kompanijama za dolar po litru. A one je potom prodaju na tržištu kao “najčišću vodu” koja se može dobiti za novac. Jedan od njegovih kupaca, kompanija ”Dyna Pro”, prodaje vodu u staklenim flašicama po cijeni od 16 kanadskih dolara (desetak eura). Ciljaju na bogatu klijentelu i nadaju se da će se proširiti posao na stranom tržištu.

Popularna vinarija “Auk Island Winery”, smještena u turističkom selu Tvilingejtu vodu s ledenih santi koristi za proizvodnju vina. Boca može koštati i do 90 kanadskih dolara.

Ali ima to i svoju lošu stranu. Iako on za to nije kriv, Kinov posao cvjeta zbog globalnog zagrijavanja. Stručnjaci kažu da se Arktik zagrijava triput brže nego ostatak planete. Uprkos poslovnom uspjehu, posada ”Green Watersa” koristi se oruđem koje se nije mijenjalo desetljećima, motkama, mrežama, sjekirama.

” Težak je to fizički posao i niko ne ostaje dugo. Meni je 60 i nadam se da ću izdržati još koju godinu, ali vrijeme i meni curi”, kaže Kin, koji je prisiljen zbog toga često mijenjati članove posade.

Izvor: Cdm