Ekstremna vrućina od erupcije Vezuva u Italiji bila je toliko intenzivna da je pretvorila mozak jedne žrtve u staklo, pokazala je studija.

Vulkan je erumptirao 24. avgusta 79. godine. Katastrofalna erupcija odnijela je hiljade života i uništila rimska naselja nedaleko od današnjeg Napulja.

Grupa naučnika proučavala je ostatke jedne od žrtava, iskopane u Herkulaneju šezdesetih godina, prenosi BBC.

Studija, objavljena u četvrtak u časopisu New England Journal of Medicine, kaže da su iz žrtvine lobanje izvučeni dijelovi staklenog, crnog materijala.

Naučnici koji su radili na studiji vjeruju da je crni materijal zapravo čovjekov mozak pretvoren u staklo.

Vitrifikacija, navodi se u studiji, je proces u kojem materijal izgara na visokoj temperaturi da bi zatim bio naglo ohlađen. Na taj način se materijal pretvara u staklo.

“Očuvani ostaci drevnog mozga su krajnje rijetko otkriće”, rekao je dr. Pietro Paolo Petrone, forenzični antropolog na napuljskom univerzitetu Federico II i autor studije.

“Ovo je dosad prvo otkriće drevnog ljudskog mozga koje je vrućina pretvorila u staklo”, navodi naučnik

Žrtva, za koju se vjeruje da je muškarac srednjim dvadesetim godinama, pronađena je kako “leži na drvenom krevetu, zatrpanom vulkanskim pepelom” u Herkulaneju.

“Vjerovatno ga je ubila erupcija”, kazao je dr. Petrone.

Analiza spaljenog drveta pronađenog nedaleko od ostataka žrtve pokazala je da je bila dostignuta maksimalna temperatura od 520 stepeni.

To pokazuje da je “ekstremna vrućina uspjela da spali tjelesnu masnoću i da je došlo do isparavanja mekih tkiva” prije “naglog pada temperature”, kaže se u studiji.

“Otkriće staklastog materijala u glavi žrtve, proteina ljudskog mozga i masnih kiselina koje se nalaze u ljudskoj kosi, ukazuje na termički indukovano  očuvanje postakljenog tkiva ljudskog mozga”, stoji u studiji.

Stakleni materijal nije pronađen na drugim lokacijama na području arheoloških iskapanja.

Arheolozi vjekovima istražuju ostatke Herkulaneja i Pompeje koji su uništeni u erupciji Vezuva.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković