Priča o prvoj ženi koja je upravljala automobilom

Rođena je 3. maja 1849. godine, bila je supruga Karla Benca, njemačkog inženjera koji se smatra izumiteljem automobila. Berta je otišla u istoriju na putovanju od 180 kilometara između Manhajma i Pforchajma u Njemačkoj, u vozilu koje je stvorio njen suprug: Benz Patent Motorwagen. Bilo je to 1888. godina i to prvo putovanje, koje se u to vrijeme smatralo dugim, u automobilu, bilo je jedno od najvećih prekretnica u istoriji automobilske industrije.

Berta je bila netipična žena, daleko od konvencija svog vremena. Proučavala je sve što je ženama bilo dozvoljeno da proučavaju u to vrijeme i u porodičnoj radionici proučavala mehaniku sa svojim ocem. Novcem od miraza, uz protivljenje porodice, finansirala je projekat svog supruga Karla i postala nezvanični partner u njegovoj kompaniji, jer u to vrijeme žena nije imala pravo da vodi posao. Nakon godina napornog rada, Karl je 1885. godine završio svoje prvo vozilo. Najzad, u novembru 1886. godine, dobio je patent za svoj automobil sa tri točka sa motorom i zadnjim pogonom.

Uprkos entuzijazmu s kojim je Benc započeo projekat i izvjesnom uspjehu, nije sve teklo po planu; nije bilo zainteresovanih za kupovinu tog automobila. Interesantno je da ljude na kraju devetnaestog vijeka nije zanimao izum koji će kroz nekoliko godina napravaiti pravu društvenu i ekonomsku revoluciju.

Karl Benc je, demoralisan, razmatrao ideju da odustane od komercijalizacije svog pronalaska. Međutim, njegova supruga i poslovni partner Berta pojavila se kao spasilac. Želeći da demonstrira svijetu da će Benz-Patent Motorwagen oblikovati budućnost transporta, učinila je nešto što bi se moglo smatrati gotovo zločinom za ženu 1888. godine: donijela je odluku bez dozvole supruga. Berta se, zajedno sa svoje dvoje djece, uputila na put prototipom vozila. Prije odlaska ostavila je svom suprugu kratku bilješku: “Idemo u Pforchajm da vidimo baku”.

Iako je Bertin cilj bio da pokaže korisnost i upotrebljivost ovog izuma u svijetu, bez namjere da postane, ona je postala prva žena koja je upravljala automobilom.

Bertino putovanje nije prošlo bez teškoća. Tokom puta morala je da se zaustavi nekoliko puta kako bi sipala Ligroin, naftni derivat koji se mogao naći samo u apotekama i zatražila pomoć kovača da popravi pokvareni lanac prenosa. Pored toga, sama je riješila nekoliko problema: odčepila je začepljeni ventil sa iglom iz šešira, izolovala električnu žicu podvezicom i fiksirala sistem paljenja štipaljkom za kosu. Berta je pronašla rješenje za svaku poteškoću s kojom se suočila na putovanju, čak i kada je morala da gura automobil nekoliko kilometara kada je ponestalo goriva.

Nakon dvanaest sati putovanja, Berta i njeno dvoje djece konačno su stigli do svog odredišta; u tadašnjoj štampi ovaj podvig je snažno odjeknuo i zbog zbrke koju je prolazak automobila izazvao u mjestima kroz koje je prolazio. Pažnja javnosti koja je Bencu bila potrebna, zagarantovana je. Zahvaljujući različitim incidentima koji su se dogodili tokom ovog putovanja, vozila su kasnije poboljšavana i osmišljavani su novi uređaji koji su postali suštinski značajni za današnje automobile. Jedan primjer su kočione pločice koje je Berta “izmislila” dodajući đonove cipela slabim drvenim kočnicama.

S prethodnim iskustvom na putu, Berta je pažljivo isplanirala povratak. Po dolasku u Manhajm, interesovanje za pronalazak naglo je skočilo. Većina ljudi se plašila kada je automobil prolazio pored njih, ali zahvaljujući objašnjenjima, popularnost pronalaska i pronalazača enormno je porasla.

Berta Benc je tako postala prva osoba koja je putovala automobilom. Danas je put koji je Berta prešla poznat kao “Memorijalna ruta Berte Benc”, ista kao ona kojom je Berta Benc išla 1888. godine. Tokom putovanja moguće je zaustaviti se u apoteci Viesloch, gdje se nalazi spomenik posvećen Berinom podvigu.

Uspjeh putovanja Berte Benz nije samo podstakao karijeru njenog supruga, već je pomogao i drugim pronalazačima, poput Dajmlera, da nastave sa istraživanjem i razvijanjem prototipa. Za nekoliko godina, automobil je postao toliko popularan da su trke ubrzo bile organizovane na cijelom evropskom kontinentu, a kasnije i širom svijeta. I sve zahvaljujući odluci i hrabrosti jedne žene.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković