Pričate sami sa sobom kada ste pod stresom? Psiholozi objašnjavaju zašto to ne mora da bude lose

Psihologija objašnjava zašto pričate sami sa sobom kad ste pod stresom.

Borite se da ispunite rok, svađate se s partnerom ili ste zaglavljeni u saobraćaju i odjednom počinjete da mrmljate sebi u bradu. Iako može djelovati neobično, to ponašanje je normalno i nije proizvoljno. Razgovor sa samim sobom tokom stresnih trenutaka jeste mehanizam suočavanja koji dolazi gotovo prirodno.

Evo zašto se vaš mozak oslanja na razgovor sa samim sobom u vrijeme stresa. On pomaže u regulisanju emocija, poboljšanju fokusa i obradi preplavljujućih osjećanja.

Psihologija daje objašnjenje kako izražavanje misli može smanjiti anksioznost i povećati motivaciju dok ste pod stresom.

Zašto razgovarate sami sa sobom kada ste pod stresom

Kada stres preplavi vaš sistem, vaš mozak instinktivno traži metode da povrati kontrolu kroz adaptivne strategije. Govorenje naglas je jedan od najefikasnijih alata. A kako to funkcioniše i zašto je toliko korisno?

Pomaže vam da regulišete emocije

Stres ima tendenciju da pojača osećanja, što otežava upravljanje bijesom, strahom ili frustracijom. Izražavanjem svog iskustva stvarate psihološku distancu od intenziteta emocije. Korišćenje jezika u drugom licu poput "Dobro si“ ili obraćanje sebi po imenu simulira utiješno ohrabrenje koje obično pruža druga osoba. To vam omogućava da objektivnije posmatrate svoja osećanja. Možete da saznate i kojih 8 strategija prema Frojdu mozak koisti da bi se zaštitio od anksioznosti.

Pojačava fokus pod pritiskom

Razmislite o scenariju u kojem recitujete "ključevi, novčanik, telefon" dok se spremate da izađete iz kuće. Verbalizacija vaših radnji usmerava fokus vašeg mozga i blokira ometajuće misli. Iako stres može da rasipa vaše kognitivne resurse, artikulisanje svakog koraka vas tera da sekvencijalno dajete prioritet zadacima. To funkcioniše kao mentalni reflektor koji filtrira buku i usmerava vašu pažnju ka rešenjima.

Povećava motivaciju kada ste preopterećeni

Negativan unutrašnji govor, poput "Ne mogu ovo da uradim“, teži da pojača stres i naruši samopouzdanje, dok pozitivne afirmacije poput "Samo nastavi, skoro si završio/la“ imaju suprotan efekat. Slušanje ohrabrujućih reči aktivira centre za nagrađivanje u vašem mozgu snažnije nego same tihe misli. Provjerite zašto pokušaj da se opustite može da pojača stres.

Naglas obrađujete složena osjećanja

Stresna iskustva mogu stvoriti zamršene mešavine bijesa, krivice ili straha. Artikulišući svoj unutrašnji dijalog, počinjete da raspetljate ove pomiješane emocije. Verbalizacija prisiljava nejasne senzacije u konkretne reči koje je lakše analizirati i razumeti.

Utemeljuje vas u sadašnjem trenutku

Kada vas stres obuzme, vaš um može lako da se upusti u beskrajna razmišljanja "šta ako“ ili bolna sjećanja. Jednostavne faze poput "Danas moram" ili "Trenutno sam bezbjedan" bude vaša čula i ponovo uspostavljaju vezu sa trenutkom. Ovo je paralelno sa tehnikama smanjenja stresa zasnovanim na pažnji, meditaciji i opuštanju koje prekidaju petlje anksioznosti usmjeravajući fokus ka stvarnostima koje se mogu kontrolisati.

Izvor:Kolektiv

Tekst objavila:Ljilja Rabrenović