Pandemija virusa korona zatvorila je vrata „Oaze“ za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju, ali ne i zaustavila podršku koju im ovo udruženje pruža.
Iako epidemiološka situacija u zemlji ne nagovještava skoro otvaranje „Oaze“, sekretarka tog udruženja, Rasema Hekalo, kaže da nastavljaju sa online radionicama, kako bi i roditeljima i djeci pomogli da lakše prebrode ovaj period.
Gostujući u emisiji „Osnaživanje i integracija osoba sa invaliditetom“, Hekalo je istakla da uprkos brojnim izazovima sa kojima su suočavaju, neće odustati od borbe za bolji život djece i mladih sa smetnjama u razvoju.
„Naše udruženje već dvadeset godina funkcioniše i mogu reći da smo dosta toga uspjeli da uradimo tokom protekle dvije decenije. Međutim, poslednjih godina prilično teško funkcionišemo, projekata, od kojih zavisimo, sve je manje, a oni su ključni za pružanje određenih servisa i usluga. U zadnjih godinu dana problem nam ne pravi samo korona virusa, već i to što tek sada počinju da se raspisuju konkursi, koje smo očekivali još u martu. Za sve aktivnosti koje organizujemo u ’Oazi’ potrebna su nam finansijska sredstava, a podrška je znatno manja u poslednjih nekoliko godina, tako da je naš opstanak doveden u pitanje, iako se čini da smo po odgvornom i polodnosnom radu preopoznati ne samo u Bijelom polju, već i u cijeloj Crnoj Gori. Ipak, mi nećemo odustati, djeca i mladi sa smetnajma, kao i njihovi roditelji, uvijek će imati našu podršku i učinićemo sve da ne ostanu bez ’Oaze’, koja je njihova druga kuća“, poručila je Hekalo.
Pandemija korona virusa, kako je istakla, vratila ih je nekoliko koraka unazad, posebno zbog socijalne isključenosti djece i mladih sa smetnjama u razvoju.
„Naši korisnici su više od godinu dana gotovo u potpunosti socijalno isključeni, a jedini kontakt koji su imali sa spoljnom sredinom je izlazak u dvorište, i to ko ga ima. Nije bilo druženja u ’Oazi’, niti susreta sa volonterima, kao ni organizacije servisa podrške, što je dovelo u pitanje socijalnu inkluziju djece i mladih. Ipak, smatram da baš u ovom trenutku treba potencirati neophodnost integracije djece i maldih sa smetnajam u društvo, jer svi smo mi osjetili šta znači socijalna isključenost kada smo se suočili sa korona virusom“, podvukla je sekretarka „Oaze“.
Rješenje su našli u online radionicama, koje će nastaviti da organizuju na volonterskoj osnovi, s obzirom da su svi projekti koje su imali završeni.
„Kada smo se prije godinu i po dana susreli sa pandemijom korona virusa, našli smo se u velikom problemu, kao i mnogi, kako u našoj državi, tako i u svijetu. Zdravstvne vlasti Crne Gore su od prvog registrovanog slučaja COVID-a 19, preduzele odlučne korake kako bi se suzbilo i spriječilo širenje virusa, što je podrazumijevalo uvođenje restriktivnih mjera, kao što je zatvaranje dnevnih centara i udruženja, kao što je naše. Imajući u vidu da djeca i mladi sa smetnjama u razvoju, kao i sve osobe sa invaliditetom, pripadaju rizičnoj grupi, morali smo biti jako oprezni kako bi sačuvali zdravlje naših korisnika. Tako da smo rad organizovali online, iako svjesni da to ne može zamijeniti boravak u ‘Oazi’. Uz pomoć CARITASA smo pokrenuli projekat ’Prevencija socijalne isključenosti u uslovima covid pandemije’, kako bi pružili podršku djeci i mladima sa smetnjama u razvoju, kao i njihovim roditeljima. Posebno nas raduje što su te online radionice toplo prihvaćene od strane naših korisnika, a i njihovih roditelja, koji su puno puta istakli da i njima puno znače“, kazala je Hekalo u emisiji „Osnaživanje i integracija osoba sa invaliditetom“.
Kao jedan od rezultata radionica, Hekalo je navela i kreativne radove djece i mladih sa smetnjama u razvoju, koji su nedavno i izloženi u prostorijama „Oaze“.
„Radovi su nastali u okviru online radionica organizovanih tokom pandemije korona virusa, a najljepši su se našli i u katalogu, koji je objavljen uz podršku Caritasa iz Bara. Veliku zahvalnost dugujemo i roditeljima, koji su pružali pomoć svojoj djeci i pomogli im da završe radove ”, rekla je sekretarka „Oaze“.
Radionice će se u narednom periodu održavati jednom ili dva puta sedmično, kako ne bi prekidali kontinuitet u radu.
„Djeca su bila jako tužna kada su čula da se projekat završio, ali mi nastavljamo sa radionicama, jer ne želimo da se oni osjećaju napušteno i zaboravljeno. Nadam se da ćemo pobijediti ovu pandemiju korona virusa i da ćemo uskoro moći normalno da se okupljamo i družimo, jer svi to sa nestrpljenjem očekujemo. Dok god imamo snage, mi roditelji nećemo odustati“, poručila je Hekalo.
Autorka: Sanja Dulović
Foto i video: Vladimir Jelić
