Zabranjeno pušenje, jedan od omiljenih ex YU bendova, izdao je jedanaesti album pod nazivom “Šok i nevjerica”, koji je stigao pet godina nakon albuma “Radovi na cesti”.
Sejo Sakson, vođa benda, kaže da je Zabranjeno pušenje bio najbolji bend u Jugoslaviji, a to je ujedno doba kada je dio muzičkog sastava bio i pjevač Nele Karajlić sa kojim Sakson dugi niz godina ne razgovara.
Sakson otkriva šta je Zabranjeno pušenje učinilo najboljim u SFRJ, ali i svoj stav o raspadu te velike države.
Pjesme Zabranjenog pušenja vrlo se često vežu uz jugonostalgiju, ali jeste li vi jugonostalgični?
“To je kao iz onog vica kad Mujo pita Sulju što je bilo prije, kokoška ili jaje. Suljo kaže: “Prije je bilo svega”. Sad, je li prije bilo svega ili ne zavisi od toga koliko je čovjek bio mlad ili star. Meni je jedna komšinica, starija žena, uvijek govorila da je njoj najbolje bilo 1942. Povjeravala mi se o ratu i dugim noćima bez struje. Ispričala mi je mnogo lijepih događaja iz ‘42. u kojima su momci njoj donosili jabuke, ona je ašikovala u mahali, tako da mislim da je pitanje nostalgije više pitanje mladosti nego političkog uvjerenja”.
Što Vama znači Yugo 45?
“Yugo je bio odličan auto, jeftin, upotrebljiv, bez previše skupih dijelova, lak za održavanje, jedino nije bio dobar za vođenje ljubavi. Pretvorio bih ga u metaforu Jugoslavije. Jugoslavija je bila veliko tržište s jakom fudbalskom ligom, jakom kulturnom scenom, koja je imala defacto sve premise Evropske unije prije Evropske unije, kretali smo se bez granica, nije bilo carina, ali Jugoslavija nije bila dobra za vođenje ljubavi. Ljudi se u njoj nisu voljeli, ti neki aferimi, dugovi iz prošlosti su predugo ostali nerazjašnjeni, bez prave istoriografije, previše ostrašćeni, bez objektivnog i autoritativnog stava, bez naučne obrade toga. Te sve su stvari dovele do njenog raspada”.
Koliko se afere “crko maršal” stvarno dogodilo, a koliko je toga dodato i romantizovano usmenom predajom?
“Prava istina je da se radilo o pojačalu marke Vox, ne Marshall, ali Nele se nikad nije razumio u opremu, on je bio pjevač. Taj gaf nas je proslavio u nekim alternativnim krugovima, onemogućio nas u nekim estradnim krugovima, ali mislim da je to događaj koji je spasio bend jer smo bili na putu da postanemo najveći bend, već smo se počeli pojavljivati u poljoprivrednim i porodičnim emisijama. Taj gaf i incident od nas je napravio najbolji bend. Nikad nismo bili najveći, ali smo bili najbolji. Mene taj scenario nije rastužio jer put kojim je Pušenje krenulo, pogotovo uz medijsku prisutnost Top liste nadrealista, bio je najbolji put da završimo kao Lepa Brena ili Sedmorica mladih“.
Je li vam danas teže ili lakše pronaći inspiraciju za pjesme?
“Budući da živimo na isti način, putujemo, krećemo se, motamo se po sumnjivim mjestima i sa sumnjivim ljudima još uvijek, inspiracije dovoljno ima. Balkan nije geografski pojam, Balkan je dijagnoza, svako ko tu živi imaće puno tema i prilike da doživi inspirativne trenutke iz koji nastanu pjesme. Meni je uvijek bilo smiješno kako se neke pjevačice udaju za direktora autosalona, a onda bi htjele da pjevaju kao Ejmi Vajnhaus. Čovjek mora živjeti to što radi i onda s inspiracijom neće biti problema”.
Koliko Vam je teško, s obzirom na stvarno opsežan repertoar, stvoriti setliste koje bi zadovoljile i one koji žele stare i one koji žele nove pjesme?
“Moj stari prijatelj Elvis J. Kurtović je za mene rekao: “Sejo Sexon je zabava za cijelu porodicu”. Ko mahne sa sto eura, ja odmah ispunjavam njegovu želju i tako nastaje naša set lista. Šalim se, naravno da je teško, ali pokušavam da to ide nekim prirodnim putem i da nove pjesme uđu kao juniori u Barseloni, kad to zasluže, kad ih publika prepozna. Ne insistiram na tome da odsviram kompletan novi album na koncertima, više volim da to budu pjesme koje su prirodno sviranjem u parku i na roštiljima došle u srca ljudi i da se te pjesme koje se sviraju pod borovima sviraju i na koncertima”.
Što mislite da je bilo presudno da Zabranjeno pušenje opstane sve ove godine?
“Mislim da je presudno što nikad nismo očekivali da ćemo opstati i ostati dugo, ali kao što kažu, nije kome je dano, nego kome je suđeno. Imali smo i sreće, imali smo veliku podršku publike, kojoj i sad zahvaljujem na svim ovim lijepim godinama”.
Izvor: Cdm
