U indijskom planinskom selu Kongtong neprestano odjekuju zvukovi nalik na cvrkut ptica, ali ne proizvode ih ptice već cijelo selo pjeva. Oni melodijom dozivaju jedni druge, u brdima države Megalaja, majke iz ovog i nekoliko okolnih sela komponuju posebnu melodiju za svako dijete.

Pjevanjem govore djeci da moraju jesti, a služi im i kako bi ih lakše pronašli u džungli. Svaka melodija je jedinstvena.

Za svakog pojedinca imaju drugu melodiju. Svi, naravno, imaju i prava imena, ali ih rijetko koriste.

Ova praksa se naziva „jingrvai lavbei“, a znači da svaki seljanin osim svog tradicionalnog imena ima i svoje muzičko ime.

Mještani kažu da je ovakav način komunikacije izraz majčinske ljubavi.

„Jingrvai lavbei“ izražava moju ljubav i radost prema djetetu, rekla je 31-godišnja majka Pindaplin Sabong za AFP.

“Ako moj sin napravi nešto ružno, tada ću ga nazvati njegovim pravim imenom”, objasnio je Rotel Kongsit, vođa zajednice.

Kongtong se razlikuje od većine ostalih indijskih sela. Muževi preuzimaju ime svojih žena, a nasledstvo se prenosi s majke na ćerku.

Ipak, žene nemaju veliku moć u donošenju odluka, a muške i ženske uloge su jasno definisane.

Odgoj djece je u potpunosti ženski posao, a muškarci donose većinu glavnih odluka u selu.

Kada se rodi dijete u Kongtongu, majka određuje melodiju za dijete. Često je smišlja i otac, a na kraju se odabere ona bolja.

Uvijek se rade dvije verzije: kraća i duža, koja traje oko 30 sekundi. U kući se uvijek koristi kraća melodija, a u šumi duža.

Niko ne zna kako je „jingrvai lavbei“ nastao, ali mještani misle da su melodijska imena stara koliko i selo, čak pet vjekova.

Ostaje pitanje koliko će dugo ova tradicija opstati, jer se savremeni svijet polako uvlači u Kongtong u obliku televizora i mobilnih telefona, a neka od novijih muzičkih imena preuzeta su iz bolivudskih pjesama.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković