Aralsko jezero (ili more) je jedan od “najljepših” primjera ekološke katastrofe na svijetu. Nekada četvrta najveća vodena površina unutar kopna na svijetu i mjesto sa kog je moćni Sovjetski Savez lovio preko 3% svoje ribe nekoliko decenija kasnije na pragu je isušivanja.

Kolateralna šteta povlačenja jezera je nekada velika  i bogata luka grad Munjok smješten u delti Amu-Darje. Nekadašnja luka danas se nalazi čak 60 km daleko od obala jezera i stanovništvo je ugroženo zbog nedostatka pijaće vode.

Privreda regije, koja je nekada zavisila od ribarstva, sada se temelji na uzgoju pamuka, riže i lubenica. Hidroelektrična energija koju daju velike elektrane na Amu Darji sagrađene u sovjetsko doba takođe su važan izvor prihoda.

Delta Amu Darje je nekada bila gusto naseljena, i u njoj je zahvaljujući široko rasprosrtanjenom navodnjavanju hiljadama godina postojala razvijena poljoprivreda. Pod Horezmom je to područje steklo značajan uticaj i prosperitet. Međutim, postupne klimatske promjene kroz vjekove, koje je ubrzala ekološka katastrofa Aralskog mora krajem 20. vijeka je stvorila teške probleme za Karakalpakiju. Drevna oaza reka, jezera, močvara, šuma i farmi se isušuje, te je otrovana solju i hemikalijama koje vjetar donosi sa isušenog dna Aralskog mora. Prema nekim podacima, ljetnje temperature su porasle 10, a zimske temperature pale za 10 stepeni Celzijusa, što je stvorilo porast zdravstvenih i respiratornih problema za stanovništvo.

Izvor:Cdm