Posljednjih pet godina svjedoci smo nagle ekspanzije interneta širom svijeta. To se naročito odnosi na društvene mreže koje ljudi masovno koriste kako bi postali poznati i zanimljivi.

U želji da se postane jutjuber, influenser, bloger, ljudi su spremni na razne, nekad i ekspremne korake.

Nezgode na društvenim mrežama su u posljednje vreme često bile u vijestima. Tako je 3. jula na Tviteru eksplodirala #PlaneBae saga, bila kratko popularna, a ubrzo potom osuđena kao ugrožavanje privatnosti. Istog tog dana, trojac avanturističkih jutjubera je tragično stradao, kada ih je odnio vodopad u Britanskoj Kolumbiji, a 6. jula, Instagramer poznat po vratolomnim fotografijama svojih nogu koje vise sa litica i solitera poginuo je kada je pao sa jedne zgrade u Njujorku. A koliko ove nedjelje, pojavila se vijest da je jednu influenserku ujela ajkula, dok je na Bahamima pokušavala da napravi savršenu fotografiju.

Ova poplava je tragična kombinacija lošeg rasuđivanja, rizičnog ponašanja i loše sreće. Ali ono što je zajedničko za sve ove slučajeve je to što su ti ljudi to radili zbog društvenih mreža. To nameće pitanje: da li postajemo toliko žedni sadržaja, da smo voljni da ignorišemo svoj zdrav razum samo da bismo imali više lajkova?

Stručnjaci naravno imaju objašnjenje za ovakve pojave.

Irina Raisu je direktorka programa etike na internetu Markula centra za primijenjenu etiku Univerziteta u Santa Klari. Dr Erin Vogel je postdoktorantkinja na katedri za psihijatriju Univerziteta Kalifornije u San Francisku, i istražuje društvene medije.

Da li mislite da beskonačna potreba za sadržajem kompromituje naše vrijednosti?

Vogel: “Da. Mislim da ih na neki način kompromituje. Naročito sada, kada sve više i više ljudi postaju influenseri i Jutjuberi, ljestvica se diže sve više i konkurencija je mnogo veća, i ljudi moraju da čine sve drastičnije i zanimljivije stvari, ako žele da ostanu relevantni”.

Šta nas tjera da zanemarimo zdrav razum?

Raisu: Niko ne očekuje da zapušiš uši. Ali niko ne očekuje ni da počneš to da objavljuješ, a da ljudi koji su umiješani nisu svesni toga da to činiš. Pitam se da li je došlo do otupljavanja osjetljivosti – da počinjemo da na druge ljude gledamo kao na sadržaj, a ne kao na individualna ljudska bića sa svojim pravima i potrebama. Dok sve postaje rijaliti šou, zaboravljamo da su rijalitiji zapravo inscenirani, i mi mislimo da je svakodnevni život rijaliti šou, ali zapravo nije. Većina ljudi ne učestvuje u rijalitima, i ne želi da bude prinuđena da učestvuje u njima. To je osjećaj koji ovdje preovlađuje”.

Vogel: “Društvene mreže pružaju zaista brz i lak način da se dođe do podrške – da se izazivaju pozitivne reakcije, pa čak i negativne reakcije na stvari koje postavljamo, i to može da predstavlja iskušenje za mnoge. Na kraju počnu veoma često da koriste društvene mreže, ili mnogo brinu oko toga šta postavljaju, ili koliko pratilaca imaju, zato što se naviknu na takvu vrstu pažnje. Više nego ikada, ljudi koji u suprotnom ne bi imali priliku da postanu slavni ili da imaju veliko sljedbeništvo imaju priliku da to čine, i zaista bivaju nagrađeni ako su uspješni u tome. Instagram influenseri i jutjuberi mogu da zarade brdo para samo time što govore šta rade u svakodnevnom životu. To je nešto što ranije stvarno nismo viđali, da se obični ljudi proslave čineći obične stvari”.

Kako izgleda etičko prisustvo na društvenim mrežama?

Raisu: “Ne bih podrazumijevala da to znam! Mislim da je to dobro pitanje, i mislim da bi moji prijatelji koji proučavaju etičke vrline rekli da je Aristotel govorio o praktičnoj mudrosti. Nema nikakvih strogih pravila kojih možeš sve vrijeme da se pridržavaš. To zavisi od okolnosti i konteksta. Društvene mreže su tokom ratnih sukoba bile korišćene za širenje snimaka kršenja ljudskih prava, tako da u nekim situacijama važnost informacije može da nadvlada zabrinutost za privatnost”.

Koji danak po mentalno zdravlje uzima nevoljno proslavljivanje na internetu?

Vogel: “To može da stvori ogroman stres kod ljudi, kod nekih vjerovatno veći nego kod drugih. Ljudi koji bi generalno željeli da održe privatnost u životu razgovor sa neznancem u avionu vjerovatno ne bi pretvorili u teško kršenje privatnosti. Tako da im je to sve stvarno novo, neobično i strašno. Javno etiketiranje može da bude uznemirujuće za svakoga – ideja da su sve te informacije o vama tamo negdje, a ljudi su skloni tome da na internetu oštro osuđuju i govore stvari koje uživo ne bi rekli. Postoje mnoga istraživanja o anonimnosti i o kolektivnom razmišljanju na internetu, i na šta sve to navodi ljude. Stvari bi veoma brzo mogle da se izmaknu kontroli”.

Izvor:Cdm