Film “Pogled u zjenicu sunca” iz 1966. godine reditelja Veljka Bulajića nije jedno od najpoznatijih ostvarenja YU kinematografije, ali definitivno je najteže koje je snimljeno kod nas. Razlog tome – vremenski uslovi u kojem su radili Velimir Bata Živojinović i ostatak ekipe bili su, najmanje rečeno, pravi horor.

Snimanje na Velebitu bilo je užasno. Snijeg je bio dubok i do četiri metra. Vjetar je jako duvao, smjenjivali su se niski oblaci, od magle se ništa nije vidjelo. A temperatura do – 25 stepeni Celzijusa.

“Jednoga dana smo snimali na samom vrhu Velebita. Bila je takva mećava da su nam se oči smrzavale, kapci su nam se lijepili od mraza! Snimala se scena u kojoj je trebalo da budem srećan i zadovoljan! Toliko sam bio iscrpljen da sam pao na snijeg i više nisam mogao da se dignem”, rekao je Bata Živojinović za “Arenu”, a prenosi “Yugopapir”.

“Snimalo se od 6 ujutro do 18 časova. Ekipa filma je bila odsječena od svijeta. Tehnička ekipa je morala da mnogo radi kako bi sređivala teren za snimanje novih scena. To traje danima. To se riječima ne može opisati”, rekao je Bata Živojinović, koji je izgledao neprepoznatljivo.

Naime, legendarni glumac je izgubio 15 kilograma.

“Mogu vam samo reći da u takvim uslovima nikad više ne bih radio! Napustio bih film kad bih znao da će i sljedeće snimanje biti takvo”, iskren je bio Bata.

Inače, film “Pogled u zjenicu sunca” govori o četvorici partizana koja su se odvojila u sniježnoj mećavi od jedinice. Trojica boluju od tifusa, a jedini zdrav među njima nastoji ih dovesti na sigurno.

Živojinovićev kolega iz filma Antun Nalis je takođe izgubio 15 kilograma i naveo je da snimanje bilo teško.

“Iako je hladnoća bila strahovita, mi glumci tako reći nismo smjeli da jedemo! Svakih osam dana morali smo kontrolisati težinu i truditi se da na tome i ostanemo. Tokom dana pili smo samo mlijeko a naveče smo dobijali goveđe kosti s malo mesa”, rekao je Nalis i dodaje:

“Jedan drugom smo zavirivali u tanjire i, onako gladni, često smo dolazili i u iskušenja… Nije pretjerano ako se kaže da su četiri glumca puna tri mjeseca, koliko je snimanje trajalo, zaista izgledala kao pravi tifusari”, rekao je glumac.

Naime, upravo ovaj režim ishrane propisao je reditelj Bulajić, kako bi film izgledao što realnije.

Glumcima je definitivno bilo najteže.

“Dobili smo kostime, zapravo poderanu i veoma oskudnu odjeću u kojoj smo prvih sedam dana morali da pješačimo po snijegu i vjetru čak po šest sati dnevno. Dok su svi drugi bili u bundama, mi smo onako polugoli “šetali” po Velebitu, jer je to bilo potrebno da se uživimo u uloge golih, bosih, promrzlih i izgladnjelih tifusara”, rekao je jedan od glumaca.

Bilo je i smrzavanja. Antunu Nalisu se smrzla ruka, a zatim i noga. Faruku Belogiju uvo, Mladenu Ladiki prsti na lijevoj ruci, Kreši Grčeviću cijela ruka, Bati Živojinoviću desno uvo.

Inače, reditelj Bulajić je tekst glumcima davao tek pred kamerom, kad ih je doveo u psihičko stanje potrebno za taj kadar i taj tekst!

“Tekst nam je davao u ruke tek onda kad je osjetio da smo spremni da ga kažemo”, rekli su glumci i dodali da je bilo izuzetno teško.

Ipak, na kraju se sve isplatilo i film je defitino ispao realističan.

Izvor i foto: Cdm

Tekst objavila: Ljilja Brajković